Božić je susret
Među mnogim susretima o kojima čitamo u vrijeme došašća čitamo i o susretu Marije i Elizabete. Njih dvije se susreću na pragu Elizabetine kuće.
I mi se na pragu svoje kuće ili bilo gdje često susrećemo s nekim. Ima onih susreta koji su svakodnevni, prijateljski, ali ima i onih koji su prepuni pitanja kako će susret proći. Susreti su često prožeti strahom i nadom. Bojimo se nepoznanica, a nadamo se dobrome. Strah nas je da nešto ne pođe po zlu.
Strah i nada često nas prate. Ruku pod ruku idu uz nas. To su osjećaji i nije ih lako držati pod kontrolom.
U jednom trenutku prevlada u nama osjećaj straha, u tom trenutku se izgubimo, potonemo… Strahujemo pred budućnošću. Bojimo se što će biti s nama. Sadašnje stanje oko nas ni malo nije dobro. Loše je i ne želimo da tako ostane.
Ali, valja pogledati uzdahom prema gore, ne izgubiti nadu, ne potonuti, iščupati se iz beznađa. Treba znati da nada ne može sama treba pomoć. Treba vjeru, treba ljubav.
Susret Elizabete i Marije ulijeva nadu. Elizabeta sokoli Mariju, blagoslivlja, podupire, hrabri, oslobađa straha. A Marija i sebi i Elizabeti i svima nama zapjeva slavu Bogu: „Veliča duša moja Gospodina“.
Sve što činimo i što jesmo neka i po nama bude radost, Božić, neka bude hrabrenje, veličanje, slava i proslava, a Bog Otac udijelit će svoj blagoslov.
Ovoga Božića oslobodi nekoga straha.
Na dobro Vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo.
Božićna čestitka
