12. studenoga 2010. | O župi
Duhovni život župe je trajno dinamičan. U Korizmi imamo predavanja za mlade i predavanja za bračne parove. Svaki petak u Korizmi imamo Križni put s narodom na Križevac, pa sv. misu. Na Veliki petak u Križnom putu izađemo na Križevac u molitvi i pjevanju Gospina plača uz čitav grad. Sudjeluje brojni puk, apostoli budu obučeni u prikladno ruho, a na Križevcu se održe obredi Velikog petka. Svečanu sv. misu imamo već tradicionalno na Uskrsni ponedjeljak na Križevcu u 1100 sati.
Na Tijelovo proslavimo svečanu sv. misu s biskupom i okolnim svećenicima, a poslije upriličimo svečanu procesiju kroz grad predvođenu biskupom.
Mala Gospa, 8. rujna – supatron župe, upriličimo trodnevnicu, vjernici obave staleška ispovijed, ispovijede se sva djeca, mladi i odrasli svijet. Sve završi svečanom sv. misom na Malu Gospu u 1100 sati, te prikladnim popodnevnim programom i druženjem pred crkvom.
Misa na Radimlji za sve poginule u Drugom svjetskom ratu – Računa se da je na Radimlji i po stolačkim okolnim jamama ubjeno i u jame bačeno preko 10.000 Hrvata, koji su iz Mostara u jednom kraku Križnog puta 1945. upućeni prema Stocu. Redovito se sv. misa slavi sredinom svibnja, subota najbliža bleiburškoj predaji i tragediji 15. svibnja 1945. Sv. misa bude dobro posjećena. Na početku obavimo pobožnost krunice i litanija, poslije čega slijedi ceremonija polaganja vjenaca i svijeća od civilnih i vojnih vlasti hrvatskog naroda. Sv. misu predvodi biskup ili od njega delegiran svećenik u dogovoru s mjesnim župnikom.
Župnik i časne sestre u godini učine nekoliko hodočašća s raznim zborovima i skupinama djece i mladih.
Na Centru grada, pred Božić u četvrtu nedjelju Došašća održimo tradicionalni “Božićni koncert“ svih okolnih župa, pred brojnim pukom.
Slavlje na Ilindan, 20. srpnja, predvodi nam uvijek po jedan biskup naizmjenice jer je Sv. Ilija patron župe, dan grada i općine Stolac. Za taj veliki dan pripremimo se uvijek trodnevnicom, koju predvode i propovijedaju razni svećenici, puno se svijeta ispovijedi a ispovijeda svaku večer više svećenika, te raznim drugim duhovno-kulturno-športskim programima.
U mjesecu svibnju i listopadu u crkvi organiziramo Gospine pobožnosti na koje se skupi puna crkva naroda.
Velike ispovijedi obavljaju se u župi za Božić, Uskrs, Patron župe i Supatron Mala Gospa. Patron i supatron popraćeni su uz ispovijed po staležima i trodnevnicom te pjevanim misama.
Za Sv. Nikolu, djeci podjelimo preko 700 darova, poslije rane sv. mise, uz prigodan program, a sve to daruju sponzori iz župe.
Uglavnom nastojimo da se uvijek nešto događa na duhovnom i kulturnom polju uključujući posebno djecu i mlade, ali i njihove roditelje, a ne zaboravljamo ni stare i nemoćne te siromašne, posebno o Božiću i Uskrsu, kada dijelimo pakete i obilazimo ih po kućama.
Bogu hvala na svim dobrima kojima nas stalno obasiplje.
28. studenoga 2008. | O župi
Hrvati su u posljednje vrijeme, osobito u Velikoj povijesnoj devetnici (1976 – 1985) obilježili svojih 14 stoljeća životne nazočnosti, kulturne djelatnosti i katoličkoga svjedočenja na prostorima između Dunava i Save, Drine i Sinjega mora. U svom nacionalnom biću i u svom 
religioznom okviru kršćanstva odnosno pripadnosti Katoličkoj Crkvi, Trebinjska se biskupija ponosi sa svojih 1.000 godina postojanja kao najstarija dijeceza uspostavljenja nakon doseljenja i pokrštenja Hrvata (proslava bila 1984.). Nemoguće je da u ovom značajnu razdoblju od 14 stoljeća prošlosti i sam Stolac nema jednake povijesne korijene svoga katoličkoga kršćanstva, pogotovo što su nas i naši susjedi znanstvenici više puta i na više načina uvjeravali da je turska džamija Selimija 1519. godine u gradu Stocu sagrađena na tlocrtu kršćanskoga hrama.” I s pravom se pitamo: kako to da su se u dvotisućljetnom Stocu naseljavali i Grci, i Iliri, i Kelti, i Rimljani, i Turci, samo Hrvati katolici, koji su ovuda prolazili, nisu znali gdje je životna pitomina Vidova polja i zavjetrina Vidoštatskoga grada. Stoga ne samo da je u davnoj prošlosti postojala katolička župa u Stocu nego su i ozbiljne naznake da je ovdje postojala i biskupija zvana Sarsenterum iz 533. godine. A na polju Vidoštaku u Popratima kod Stoca pronađen je reljefni prikaz Bogorodice s Isusom u naručju iz XI. stoljeća koji je postao amblemom Trebinjske biskupije. Današnja katolička župa Stolac osnovana je 1863.
GODINA 1843. Ovaj ćemo pregled započeti ne godinom 1863. nego 1843. prije 160 godina. Tada se u jednom dubrovačkom šematizrnu – u prilogu o trebinjskoj biskupiji – spominje župa Dubrave, kojoj je pripadao i Stolac sa svojim okolnim mjestima. Dubrave su te 1843. godine brojile 2.669 duša, 362 kuće u 27 sela. U cijeloj trebinjskoj biskupiji bilo je svega pet župa sa 115 naselja, 963 katoličke obitelji i 7420 duša.
GODINA 1856. Dvanaest godina kasnije, 1856., broj se vjernika u Dubravama popeo na 3.126 (427 duša više, godišnje 35 čeljadi čiste prinove). Te iste godine apostolski pohoditelj Vincenzo Basile, talijanski isusovac, predlaže da se od Dubrava osnuju tri župe: matica Dubrave sa sjedištem u Prenju, Gabela na zapadu i Stolac na istoku. Stolac bi mogao imati oko 1000 duša. U gradu bi se mogla otvoriti i škola za brojnu gradsku djecu.
GODINA 1863. Nakon potrebnih priprema dubrovački biskup i apostolski upravitelj trebinjski Vinko Čubranić osniva župu Stolac, 1. lipnja 1863. Neka sela uzima od hrašanjske, a neka od dubravske župe, a sjedište i središte župe određuje u Stocu. Novoj je župi pripalo svega 17 naselja, 140 obitelji, 1250 katoličkih vjernika. Novu župu biskup stavlja pod zaštitu sv. Ilije proroka. Za prvoga župnika imenuje fra Oracija iz Torina, talijanskoga misionara u Hercegovini. O svome dolasku i premještaju fra Oracio na talijanskom piše Svetoj Stolici: «Mons. Čubranić, želeći 1863. podijeliti prostranu župu Dubrave, kojom upravljaše samo jedan domaći svećenik (don Nikola Lazarević, 1863- 1867, op. pr.), kako bi podigao onu u Stocu, te ne imajući nikoga drugoga, naloži meni da preuzmem onu novu župu. U svibnju 1863. godine dođoh dakle u Stolac gdje mišljah da ću naći kakvu stambenu kuću, kako mi bi obećano. Ali na svoju veliku žalost nađoh se na sred ulice, jer Turci oduzeše i onu bijednu kuću već iznajmljenu za moj stan. Stoga se moradoh stisnuti više od mjesec dana u kući jednoga siromašnog katolika, dok zalaganjem biskupa kod mostarskoga paše konačno ne uđoh u obećanu kuću. Radilo se u međuvremenu o tome da se sagradi pristojan stan za župnika, ali Turci, koji od svoga ulaska u Hercegovinu nisu nikad imali u Stocu katoličkoga župnika, usprotiviše se svim sredstvima i izlikama. Napokon 1865. mogla se podignuti spomenuta župska kuća, koja je ispala na zadovoljstvo».” Novi se dakle župnik dao na gradnju župnoga stana i kapelice u župnome stanu, koji je s obnovama nauzgor do danas. Odatle stariji ljudi župni stan, ne samo u Stocu, i danas nazivaju «kapelom», makar i ne bilo u njemu kapelice. U tu kapelicu sv. Ilije moglo je stati oko 50 osoba. Župa je bila nabavila čak četiri zvona, koja su kasnije, kad su nabavljena nova zvona, bila razmještena po grobljanskim kapelicama po župi. Fra Oracija je u Stocu u svibnju 1867. godine zamijenio don Lazar Lazarević, dotadašnji prenjski kapelan. Istodobno je imenovan provikarom trebinjske biskupije.
GODINA 1873. Deset godina kasnije, 1873. prema arhivskoj građi stolačkoga župnog ureda, u župi ima 27 naselja, 141 kuća, 1.598 duša ili 340 više nego 10 godina prije tog.
GODINA 1882. u stolačkoj je župi svega katoličkih obitelji 233, a 1.699 duša.
GODINE 1892. prema Imeniku biskupija mostarsko-duvanjske i trebinjske u stolačkoj župi ima 30 naselja, 278 katoličkih obitelji i 2.121 katolik. U jednome dokumentu bez oznake godine, ali se svakako radi o svršetku 19. stoljeća, čitamo da se na području stolačke župe nalazi 268 katoličkih obitelji i 1.974 vjernika, unatoč raseljenjima na razne strane. Pravoslavnih je tada bilo 726 kuća i 4.571 pripadnik, a muslimanskih 741 kuća sa 5.210 članova.
GODINA 1913. Prigodom kanonskoga pohoda. novoga biskupa fra Alojzija Mišića u travnju 1913. godine u župi je bilo 400 djece krizmano, a stolačka je župa tada brojila 3.450 vjernika.
GODINA 1939. Najveći rascvat stolačka je župa doživjela uoči Drugoga svjetskog rata. Brojila je 3.506 katolika, koje su duhovno vodila dvojica svećenika, župnik don Marko Zovko i kapelan don Stjepan Batinović. A rat i poraće, osobito 1945. godinu, stolačka je župa doživjela kao jednu od svojih najvećih tragedija u povijesti, ravnu onoj iz 15. stoljeća kada su turske horde provaljivale, osvajale, crkve rušile, narod ubijale ili ga na islam prevodile ili po svijetu razgonile. Naime, od 1941. do 1945. godine u stolačkoj je župi ubijen ili nestao svaki peti katolik: 660 katoličkih vjernika, i to 306 vojnika, 360 civila, a među svim tima poginulima i nestalima i nikada pronađenima bilo je 294 mladića. To znači 294 nove obitelji manje!
Zajedno s narodom izbjegao je župnik don Marko Zovko, 1943., preminuo u Argentini 1970.
A ubijena su tri domaća svećenika rodom iz župe:
1don Marijan Vujnović, strijeljan kao župnik u Trebinju na staru godinu 1944.
2don Ivan Raguž, umirovljen, strijeljan u Mostaru u lipnju 1945.
3don Mitar Papac, gradački župnik, 1946. zatvoren i u priređenoj željezničkoj nesreći kod Vinkovaca usmrćen 1951.
Ukupno je poginulo 669 osoba (3 svećenika, 306 vojnika i 360 civila)!
Danas stolačka župa broji 800 katoličkih obitelji i 3000 vjernika.
