13. kolovoza 2022. | zupni objekti, Župni oglasi
Stolac – Velika Gospa: U ponedjeljak 15. kolovoza je svetkovina Velike Gospe, zapovjedan blagdan. Sv. Misa povodom Velike Gospe bit će u 8:00 sati. Prilika za ispovijed bit će od 7:30 sati.
Prenj – Velika Gospa: U ponedjeljak, 15. kolovoza proslava Velike je Velike Gospe u Prenju. Misno slavlje predslavit će don Ante Đerek nekadašnji kapelan u Prenju i prvi župnik na Aladinićima. Don Ante će obilježiti i pedesetu obljetnicu misništva.
Velika Gospa – patron župa: Velika Gospa je patron župe Dračevo, Gradac i Nevesinje.
Nevesinje – Velika Gospa: Župnik Nevesinja don Stipe Gale, poziva na hodočašće u Nevesinje povodom Velike Gospe. Misa u Nevesinju je u 11:00 sati.
Sv. Roko: Proslava sv. Roka u Sjekosama i na Trebinji bit će 16. kolovoza u 11:00 sati.
Marko Milanović: Misa u Milanovića groblju, gdje počivaju roditelji pokojnog Marka Milanovića bit će u subotu, 20. kolovoza u 17:00 sati.
Mise u slijedeću nedjelju: U slijedeću nedjelju bit će sve tri Mise
Mise radnim danom: Mise radnim danom, osim sutra na Veliku Gospu su u 7:00 sati.
Udruga zatočenika „92 Stolac“: U četvrtak, 18. kolovoza obilježit će se trideseta obljetnica zatočeništva Pripadnika HVO u Bileću. Polganje vijenaca kod spomenika u Središtu grada je u 17:00 sati a u 18:00 sati Misa na Rotimilji.
Bile: Misa za žrtve totalitarnih sistema na Memorijalnom groblju na Bilama iznad Mostara bit će u subotu 20. kolovoza u 12:00 sati
Tečaj pripreme za brak: Tečaj pripreme za brak organizira se u rujnu 16. (petak), 17. (subota) i 18. (nedjelja) u 19:00 sati u Sarsenterum. Oni koji planiraju sudjelovati na tečaju trebaju se prijaviti na mobitel: 063 377 274
Ženidbeni oglasi: Ženi se Miro Krešić sin Matin i Stoje r. Pažin i uzima Ivanu Pažin kćer Željkovu i Mirjane r. Perić iz Ljuca, župa Rotimilja. Vjenčanje predviđeno 21. kolovoza. Mladencima neka Bog blagoslovi brak.
Ženidbeni oglasi: Ženi se Josip Martinović sin Ivanov i Age r. Klarić iz Dugog Sela, kršten u župi Marije Majke Crkve u Zagrebu i uzima Ivanu Stijepić kćer Borkinu i Silvane r. Kralj iz Vidova Polja. Vjenčanje predviđeno u subotu, 20. kolovoza u 11:00 sati. Neka Bog blagoslovi brak našim mladencima.
Najava pokopa: Umrla je u Dubrovniku Drina Raguž. Pokop će biti u srijedu, na Vidovu polju, 17. kolovoza u 18:00 sati.
21. svibnja 2022. | Foto galerija, zupni objekti
30. listopada 2010. | zupni objekti
U Stocu je povodom 150.-te obljetnice Gospe lurdske (1858.-2008.) 2008. podignuta Gospina špilja, a 2009. blagoslovljena. Ove se godine po prvi put od njezina blagoslova u Stocu svečano proslavio blagdan Gospe lurdske, 11. veljače. U 1730 sati u župnoj crkvi počela je pobožnost Gospi: krunica i litanije, koje su uz župnika i časne sestre predmolila školska djeca.
Poslije pobožnosti župnik don Rajko slavio je sv. misu s okupljenim pukom Božjim koji je ispunio crkvu do posljednjeg mjesta i pod misom uputio vjernicima prikladnu riječ.
Pod sv. misom pjevala su dva dječja župna zbora: Modra Rijeka i Slavuji, kojih skupa ima preko 120. Poslije sv. mise trebala je slijediti Gospina zavjetna procesija oko crkve do Gospine špilje, ali je zbog kiše izostala, pa je pjesma Gospe lurtske otpjevana u crkvi, a nakon mise župnik je svima podijelio Božji blagoslov po zagovoru Majke Božje Gospe lurdske.
Poslije svečanog obreda u crkvi pobožni je puk obavljao osobne zavjete pred Gospinom špiljom u krugu crkvenoga dvorišta, kojega nije mogla omesti ni kiša.
I ovaj Gospin blagdan je pokazao kako hrvatski katolički puk svih naših župa rado časti Mariju kad god mu se za to pruži prilika.
28. studenoga 2008. | zupni objekti
Na svetkovinu Tijelova, 22. svibnja 2008. biskup Ratko Perić na poziv mjesnog župnika don Rajka Markovića pohodio je župu Stolac te pod sv. misom u 1100 sati podijelio sakramenat sv. krizme za 36 ovogodišnjih krizmanika, predvodio svečanu tijelovsku procesiju do na Trg Sv. Ilije proroka, te sa Trga podijelio blagoslov s Presvetim na sve četiri strane svijeta. U svetoj misi koncelebrirali su svi okolni svećenici koji su skupa sa svojim župljanima tradicionalno došli na ovu tjelovsku sv. misu i procesiju.
Poseban događaj bio je blagoslov Pastoralnog centra Sv. Leoploda – Bogdana Mandića koji je sagrađen u krugu stolačke župne crkve. Don Rajko je na početku sv. mise pozdravljajući biskupa, svećenike i sav puk Božji predstavio i novi Pastoralni centar sa svim svojim sadržajima. Pastoralni centar sadrži 3 dvorane: velika župna dvorana, dvorana za mlade i dvorana za pjevače sa potrebnim prostorijama, zatim pomoćni župni ured sa patećim prostorijama, vanjski oltar s tribinama za pjevače, očuvana, zaštićena i stavljena u funkciju, ispod oltara stara župna čatrnja, visoko potkrovlje, toaletne prostorije sa pet kabina za narod i jedna za invalide, dvije terase te tri kamenice s pitkom vodom. Sve je to na dan Tijelova, a nakon blagoslova dano stolačkom puku na korištenje.
Biskup je na kraju mise ovo zdanje blagoslovio i sve prostorije s blagoslovom obišao, a također i svi zainteresrani obišli su nakon blagoslova sve prostorije Pastoralnog centra, a u dvorani za mlade bio je i kutak za čašćenje i osvježenje čitavog puka. Pastoralni centar će koristiti čitava župa a posebno djeca i mladi kojima je prvenstveno i namjenjen jer su mladi organizirani u 10 – ak raznih skupina i društava od pjevačkih i tamburaških do folklornih i športskih, a dvorane će dobro doći za vjeronauk, pripreme raznih uzrasta za sakramente, za roditeljske sastanke i susrete, za prigodne promocije, te za razna druženja mladih kroz predavanja i aktivnosti u kojima će oni moći kvalitetno iskorištavati svoje talente na osobno zadovoljstvo te na korist čitave župne zajednice.
Župnik je na kraju zahvalio svima koji su pomogli na bilo koji način oko uređenja crkvenog dvorišta, Trga sv. Ilije, okoliša crkve, a posebno koji su pomogli u izgradnji ovog objekta od inžinjera i darovatelja do izvođača i molitelja i kad se sve to sklopi zajedno, rezultat je tu. Bogu hvala!
28. studenoga 2008. | zupni objekti
HRVATSKA KATOLIČKA ŠKOLA. Dubrovački biskup i trebinjski upravitelj Čubranić poslao je pomoć župniku don Lazaru da kupi zemljište i kuću za katoličku školu u Stocu. Don Lazar je 1870. dao 70 zlatnih dukata za zemljište i pločaru koja je bila najprije muslimansko vlasništvo pa pravoslavno pa za skupo zlato postalo katoličko. Škola je počela raditi u ožujka 1873. Bilo je do četrdeset katoličkih učenika u četiri razreda osnovne škole. Ravnatelj je bio župnik, a prvi je učitelj bio Anđelko Glavinić, kojega je don Lazar već iduće 1874. godine poslao u Rim na studij teologije.Nakon Glavinića učitelji su u stolačkoj katoličkoj školi bili Ivan Vlaho iz Mostara (1874-75), pa prekid za vrijeme tursko-austrijskoga rata (1875-78), zatim Stjepo Demelli iz Sinja (1879) i Juraj Kuazaninović sedam godina (1879-1885).
Tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Benjamin Kallay, zloglasni upravitelj i ministar, posjetio je 1885. godine katoličku školu u Stocu, gdje su ga djeca pozdravila himnom “kraljevkom”, kako su je pjevala i djeca u Hrvatskoj svomu kralju u Beču. Kallay, koji je Bosnu i Hercegovinu smatrao vlastitom kovačnicom za taljenje svih domaćih naroda i narodnosti u “Bošnjake”, a sve njihove jezike smatrao je obvezom prekalajisati u “bosanski jezik”, smijenio je učitelja Hrvata Juraja i postavio Srbina Jovana Šestanovića. Katolički roditelji, učitelj i župnik poduzeli su energične akcije, prosvjede i organiziranu borbu za nacionalna i vjerska prava. I rezultat: školu su civilne vlasti ispraznile, ogolile i zatvorile! Katolička djeca moradoše prijeći u interkonfesionalnu školu, dok su druge zajednice mogle zadržati svoje vjerske škole.
Tako je stolačko katoličko proljeće nakon deset godina svoga kulturnoga cvata Kallayevom stranom silom ugušeno. Tada su nas, i to upravo ovdje u Stocu, tadašnje međunarodne snage stale poučavati europskoj “demokraciji” i čuvanju vlastitog identiteta!
Izgradnja muzeja i galerija
Hrvatska katolička škola u Stocu bila je više decenija prepuštena zubu vremena, te je došla u prilično loše stanje. Župa Stolac odlučila je ovu školu spasiti od daljnjeg propadanja i naći joj novu prikladnu namjenu i funkciju, koja će biti adekvatna njezinu prijašnjem radu. Stolački župnik je angažirao i zamolio za suradnju stočanina gosp. Roberta Raguža dipl. ing. arh. koji je poduzeo sve stručne radnje kako bi se škola što stručnije i dostojnije obnovila i predala budućim generacijama. Dok se pripremala dokumentacija i stručna obrada objekta, župnik se pobrinuo za novčana sredstva i škola se 2004. godine počela raditi. Odlučilo se školu po svim građevinsko – arheološkim pravilima premaknuti sa zapadne strane crkve na južnu stranu na sigurniji i čvršći teren. Stara pozicija škole bila je uz glavnu prometnicu, te je bila izložena još bržem propadnju, a i teren na kojemu je napravljena mekan je i klizav. Nova lokacija u istom dvorištu jamči trajnu zaštitu objekta. Škola je tijekom 2004. i 2005. godine prenesena na određeni prostor, majstorski stručno, pod vodstvom kvalificirane struke, te danas potpuno odgovara svom originalu, po svim mjerilima i dogovoreno je da u ovom povijesnom zdanju bude formiran etnološki i etnografski muzej hrvatskog naroda stolačkog kraja.
Blagoslov Muzeja i Galerije
U Stocu je 20. svibnja 2006. povodom slavlja sv. Krizme biskup Ratko Perić u nazočnosti župnika don Rajka Markovića, okolnih svećenika i okupljenog mnoštva blagoslovio Umjetničku galeriju i Etnografsko – etnološki muzej u zgradi obnovljene stare hrvatske škole. Hrvatska – katolička škola u Stocu djelovala je u vremenu od 1872. do 1885. u vrijeme Turske i Austrougarske, te odgojila brojne hrvatske intelektualce tadašnjeg vremena. Poslije je bila zapuštena, predana zubu vremena te poprilično propadala. Ove 2006. godine je premještena s južne strane crkve u krugu crkvenog dvorišta u kome je stalno i bila, obnovljena po preporuci i vodstvu stručnjaka vjerna svom originalu. Budući je više neprikladna za moderno školstvo dana joj je nova kulturna namjena. U prizemlju je formiran Muzej starina hrvatskog naroda stolačkoga kraja sa više od 200 raznih eksponata, a na katu je smještena Galerija umjetnina u kojoj se nalazi 50-ak umjetničkih djela poznatih hrvatskih autora. Zdanje je blagoslovljeno i dato posjetiteljima na razgledanje kad god zažele. Posebno je muzej zanimljiv mladima i djeci jer su eksponati prikupljeni u muzeju njima posve nepoznati, a stariji svijet s nostalgijom obilazi i komentira svaki predmet. Drago nam je da je ovo povijesno zdanje sačuvano, obnovljeno i s novim sadržajima predano budućim generacijama koje će njegovu povijest i sadašnju namjenu znati cijeniti i na sve ovo biti ponosni.
Don Rajko Marković, župnik“U našoj galeriji naručili smo i postavili 14 portreta-umjetničkih slika, ulje na platnu, koje ste Vi danas blagoslovili i predali narodu na trajan spomen, da i narod ne zaboravi svoje uzorne pastire. U ovoj župi pastoralno su djelovala šestorica svećenika: don Vide Putica, don Marijan Vujnović, don Ante Zrno, don Andrija Majić-mlađi, don Ivan Raguž i don Mitar Papac, a trojica od njih: don Marijan, don Ivan i don Mitar su rodom iz ove župe. Mi smo u mjesecu svibnju o. g. četvrtkom umjesto pobožnosti Gospi prije sv. mise imali klanjanje pred Presvetim i prikazali ga za duhovna zvanja u našem narodu, da se ona stara izreka: Krv mučenika, sjeme je kršćana, pretvori u novu izreku: krv svećenika mučenika neka bude sjeme novih duhovnih zvanja. Bože daj da tako bude!”
28. studenoga 2008. | zupni objekti
Još 1850. godine postoje pisma između Ordinarijata iz Dubrovnika i don Vida Maslaća, župnika u Prenju, koja govore da se u Stocu gradi crkvena kuća. A još je u to vrijeme bila tzv. kapelanska kuća u Stocu, a koristio se njom Đuro Krešić kojem se naređuje da preda ključeve do 15. lipnja 1859., jer se namjeravalo prodati tu kuću i graditi novu. Biskup Čubranić ne prestaje tijekom tih godina poticati župnika iz Prenja da gleda zgodno mjesto i način oko kupnje zemljišta za novu crkvenu kuću u Stocu, tako da biskup šalje 23. prosinca 1860. 100 cekina za nabavu zemljišta. Zemljište je kupljeno početkom 1861. uz daljnju pomoć dubrovačkog biskupa i dobrotvornog društva iz Lyona. Dio je zemljišta sa “zapadne strane od groblja” iznad puta (prema Njivicama) i tijekom daljnjih godina zemljište se nadokupljuje i proširuje u Grahovištu i Vinogradinama izvan grada. Dekretom o osnutku nove župe sa sjedištem u Stocu biskup dubrovački i apostolski upravitelj Trebinjske biskupije imenuje za prvog župnika franjevca o. Horacija, provincije sv. Tome apostola sa sjedištem u Piemontu u Italiji, koji je bio u ovim krajevima misionar. On dolazi u Stolac 1. lipnja 1863. iz Hrasna, gdje je do tada bio kao upravitelj župe.
Za njega je teško bilo naći stan u Stocu, jer piše u Dubrovnik te godine “privremene se kuće ne može naći kod kršćana, a Turci ne daju niti uz velike kirije”. Te iste godine o. Horacije iz Torina požuruje gradnju nove i podizanje oltarišta u groblju za slavljenje mise. Nastanjen je bio u jednoj turskoj kući u Stocu iz koje često nestrpljivo prosvjeduje u Dubrovnik da će napustiti župu ako se ne nađe bolje rješenje za stanovanje. A biskup ga stalno sokoli i umiruje. Biskup urgira 21. srpnja 1863. kod paše da dade definitivan odgovor u vezi s dozvolom za gradnju nove župne kuće, ali on je neodlučan i odgađa taj problem. Biskup prijeti preko austrijskog konzulata da će se obratiti na sultana i usput umiruje župnika koji kani napustiti župu. Paša odobrava 3. rujna 1863. graditi župnu kuću u Stocu i, prema tadašnjim običajima, strogo se pazi na dozvoljeni minimum, a fermani su do u pojedinosti propisivali što se smije napraviti i kolikih dimenzija smije biti. Za gradnju kuće u Stocu paša ovako piše: “Smije se napraviti kuća za latinskog fratra kako su tražili i molili 18 aršina i 1/3 duga, 11 aršina široka, visine koliko potrebna: na sriedu da bude jedna vrata: na donju podu dvie odaje od jedne strane i s druge strane jedna za mejtef (skulu). Na gornju katu (podu) da bude jedna odaja na sriedu, i dvije tamo i amo. Kod kuće da se ima izdubiti jedna čatrnja, graditi podrum za konja itd., u jednu bisidu da se može graditi kako su iskali i kad oni oće.”
O početku gradnje stolačke crkvene kuće piše fra Horacije biskupu u Dubrovnik 4. lipnja 1865., a 12. srpnja prima od biskupa instrukciju o nadzoru gradnje. Izvođači radova bili su majstori dubrovački i 
domaći uz pomoć domaćih radnika pomoćnika i ostale radne snage. Gradnja je trajala oko dvije godine i, u ono vrijeme, napravljena je impozantna kuća u Stocu, da su se i inovjerci divili “latinskoj kući”. Sav trošak oko gradnje kuće isplaćen je darovima Lyonskog društva iz Francuske. Kuća je imala 10 prostorija za stanovanje župnika i veću prostoriju (kapelicu) u istočnom dijelu za župnu crkvu koja je posvećena sv. Iliji Proroku, a moglo je u nju stati 50 osoba. I imala je poseban ulaz s istočne strane. U to vrijeme mnoge su župne kuće služile za stanovanje i za liturgiju, pa je narod zvao čitavu kuću kapela. Fra Horacije god. 1866. podiže kuću na kat uz kapelu, u prizemlju staja za konja, a na katu ostava i sijeno. Također je u to vrijeme obzidano dvorište.
Dok crkvena kuća u Stocu nije napravljena, misa se služila na obližnjem groblju u Grahovištu i na Crkvinama. Župnik je 24. srpnja 1863. tražio da se “Crkvina dodijeli katoličkoj župi Stolac jer je tamo misa već bila govorena”.
Ova župna kuća u Stocu u prvoj namisli biskupa Čubranića bila je napravljena da se dodijeli časnim sestrama milosrdnicama za samostan. One bi se, naime, tu trebale nastaniti radi školstva u Stocu. Na nekim mjestima u spisima izričito se spominje da bi se ovo trebalo ostvarivati gradeći novu župnu crkvu i kuću.
Na ulazu u kuću stoji isklesan u kamenu ovaj natpis:
Po Božioj milosti, s troskom liunskoga bratinstva za rasplodjenje sv. viere zazidan ovaj crkveni dom ovdi u Stocu pod biskupom Čubranićem, godine spasenja MDCCCLXV.
Župna kuća u Stocu je obnovljena 1987., a 2008. iznutra uređena i s potrebitim inventarom u sobama, župnoj knjižnici i sobi za folklor opremljena.
Obnovljena župna kuća 2016.Tijekom lipnja 2016. godine smo lijepo obnovili izvana i iznutra župnu kuću u Stocu i to je njezina treća detaljna obnova u 150 godina njezina postojanja i funkcioniranja. Obnovili smo i čitavo dvorište župne kuće, tako je sada naša stolačka župna kuća zasjala u svom svome sjaju. Bogu hvala!
