Lurdska špilja

Lurdska špiljaU Stocu je povodom 150.-te obljetnice Gospe lurdske (1858.-2008.) 2008. podignuta Gospina špilja, a 2009. blagoslovljena. Ove se godine po prvi put od njezina blagoslova u Stocu svečano proslavio blagdan Gospe lurdske, 11. veljače. U 1730 sati u župnoj crkvi počela je  pobožnost Gospi: krunica i litanije, koje su uz župnika i časne sestre predmolila školska djeca.

Poslije pobožnosti župnik don Rajko slavio je sv. misu s okupljenim pukom Božjim koji je ispunio crkvu do posljednjeg mjesta i pod misom uputio vjernicima prikladnu riječ.

Pod sv. misom pjevala su dva dječja župna zbora: Modra Rijeka i Slavuji, kojih skupa ima preko 120. Poslije sv. mise trebala je slijediti Gospina zavjetna procesija oko crkve do Gospine špilje, ali je zbog kiše izostala, pa je pjesma Gospe lurtske otpjevana u crkvi, a nakon mise župnik je svima podijelio Božji blagoslov po zagovoru Majke Božje Gospe lurdske.

Poslije svečanog obreda u crkvi pobožni je puk obavljao osobne zavjete pred Gospinom špiljom u krugu crkvenoga dvorišta, kojega nije mogla omesti ni kiša.

I ovaj Gospin blagdan je pokazao kako hrvatski katolički puk svih naših župa rado časti Mariju kad god mu se za to pruži prilika.

Pastoralni centar „Sv. Leopold Mandić“

Pastoralni centar „Sv. Leopold Mandić“Na svetkovinu Tijelova, 22. svibnja 2008. biskup Ratko Perić na poziv mjesnog župnika don Rajka Markovića pohodio je župu Stolac te pod sv. misom u 1100 sati podijelio sakramenat sv. krizme za 36 ovogodišnjih krizmanika, predvodio svečanu tijelovsku procesiju do na Trg Sv. Ilije proroka, te sa Trga podijelio blagoslov s Presvetim na sve četiri strane svijeta. U svetoj misi koncelebrirali su svi okolni svećenici koji su skupa sa svojim župljanima tradicionalno došli na ovu tjelovsku sv. misu i procesiju.

Poseban događaj bio je blagoslov Pastoralnog centra Sv. Leoploda – Bogdana Mandića koji je sagrađen u krugu stolačke župne crkve. Don Rajko je na početku sv. mise pozdravljajući biskupa, svećenike i sav puk Božji predstavio i novi Pastoralni centar sa svim svojim sadržajima. Pastoralni centar sadrži 3 dvorane: velika župna dvorana, dvorana za mlade i dvorana za pjevače sa potrebnim prostorijama, zatim pomoćni župni ured sa patećim prostorijama, vanjski oltar s tribinama za pjevače, očuvana, zaštićena i stavljena u funkciju, ispod oltara stara župna čatrnja, visoko potkrovlje, toaletne prostorije sa pet kabina za narod i jedna za invalide, dvije terase te tri kamenice s pitkom vodom. Sve je to na dan Tijelova, a nakon blagoslova dano stolačkom puku na korištenje.

Biskup je na kraju mise ovo zdanje blagoslovio i sve prostorije s blagoslovom obišao, a također i svi zainteresrani obišli su nakon blagoslova sve prostorije Pastoralnog centra, a u dvorani za mlade bio je i kutak za čašćenje i osvježenje čitavog puka. Pastoralni centar će koristiti čitava župa a posebno djeca i mladi kojima je prvenstveno i namjenjen jer su mladi organizirani u 10 – ak raznih skupina i društava od pjevačkih i tamburaških do folklornih i športskih, a dvorane će dobro doći za vjeronauk, pripreme raznih uzrasta za sakramente, za roditeljske sastanke i susrete, za prigodne promocije, te za razna druženja mladih kroz predavanja i aktivnosti u kojima će oni moći kvalitetno iskorištavati svoje talente na osobno zadovoljstvo te na korist čitave župne zajednice.

Župnik je na kraju zahvalio svima koji su pomogli na bilo koji način oko uređenja crkvenog dvorišta, Trga sv. Ilije, okoliša crkve, a posebno koji su pomogli u izgradnji ovog objekta od inžinjera i darovatelja do izvođača i molitelja i kad se sve to sklopi zajedno, rezultat je tu. Bogu hvala!

Muzej i galerija

Muzej i galerija župe Stolac

HRVATSKA KATOLIČKA ŠKOLA. Dubrovački biskup i trebinjski upravitelj Čubranić poslao je pomoć župniku don Lazaru da kupi zemljište i kuću za katoličku školu u Stocu. Don Lazar je 1870. dao 70 zlatnih dukata za zemljište i pločaru koja je bila najprije muslimansko vlasništvo pa pravoslavno pa za skupo zlato postalo katoličko. Škola je počela raditi u ožujka 1873. Bilo je do četrdeset katoličkih učenika u četiri razreda osnovne škole. Ravnatelj je bio župnik, a prvi je učitelj bio Anđelko Glavinić, kojega je don Lazar već iduće 1874. godine poslao u Rim na studij teologije.Nakon Glavinića učitelji su u stolačkoj katoličkoj školi bili Ivan Vlaho iz Mostara (1874-75), pa prekid za vrijeme tursko-austrijskoga rata (1875-78), zatim Stjepo Demelli iz Sinja (1879) i Juraj Kuazaninović sedam godina (1879-1885).

Tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Benjamin Kallay, zloglasni upravitelj i ministar, posjetio je 1885. godine katoličku školu u Stocu, gdje su ga djeca pozdravila himnom “kraljevkom”, kako su je pjevala i djeca u Hrvatskoj svomu kralju u Beču. Kallay, koji je Bosnu i Hercegovinu smatrao vlastitom kovačnicom za taljenje svih domaćih naroda i narodnosti u “Bošnjake”, a sve njihove jezike smatrao je obvezom prekalajisati u “bosanski jezik”, smijenio je učitelja Hrvata Juraja i postavio Srbina Jovana Šestanovića. Katolički roditelji, učitelj i župnik poduzeli su energične akcije, prosvjede i organiziranu borbu za nacionalna i vjerska prava. I rezultat: školu su civilne vlasti ispraznile, ogolile i zatvorile! Katolička djeca moradoše prijeći u interkonfesionalnu školu, dok su druge zajednice mogle zadržati svoje vjerske škole.

Tako je stolačko katoličko proljeće nakon deset godina svoga kulturnoga cvata Kallayevom stranom silom ugušeno. Tada su nas, i to upravo ovdje u Stocu, tadašnje međunarodne snage stale poučavati europskoj “demokraciji” i čuvanju vlastitog identiteta!

Izgradnja muzeja i galerija

Muzej župe Stolac Hrvatska katolička škola u Stocu bila je više decenija prepuštena zubu vremena, te je došla u prilično loše stanje. Župa Stolac odlučila je ovu školu spasiti od daljnjeg propadanja i naći joj novu prikladnu namjenu i funkciju, koja će biti adekvatna njezinu prijašnjem radu. Stolački župnik je angažirao i zamolio za suradnju stočanina gosp. Roberta Raguža dipl. ing. arh. koji je poduzeo sve stručne radnje kako bi se škola što stručnije i dostojnije obnovila i predala budućim generacijama. Dok se pripremala dokumentacija i stručna obrada objekta, župnik se pobrinuo za novčana sredstva i škola se 2004. godine počela raditi. Odlučilo se školu po svim građevinsko – arheološkim pravilima premaknuti sa zapadne strane crkve na južnu stranu na sigurniji i čvršći teren. Stara pozicija škole bila je uz glavnu prometnicu, te je bila izložena još bržem propadnju, a i teren na kojemu je napravljena mekan je i klizav. Nova lokacija u istom dvorištu jamči trajnu zaštitu objekta. Škola je tijekom 2004. i 2005. godine prenesena na određeni prostor, majstorski stručno, pod vodstvom kvalificirane struke, te danas potpuno odgovara svom originalu, po svim mjerilima i dogovoreno je da u ovom povijesnom zdanju bude formiran etnološki i etnografski muzej hrvatskog naroda stolačkog kraja.

Blagoslov Muzeja i Galerije

Galerija župe StolacU Stocu je 20. svibnja 2006. povodom slavlja sv. Krizme biskup Ratko Perić u nazočnosti župnika don Rajka Markovića, okolnih svećenika i okupljenog mnoštva blagoslovio Umjetničku galeriju i Etnografsko – etnološki muzej u zgradi obnovljene stare hrvatske škole. Hrvatska – katolička škola u Stocu djelovala je u vremenu od 1872. do 1885. u vrijeme Turske i Austrougarske, te odgojila brojne hrvatske intelektualce tadašnjeg vremena. Poslije je bila zapuštena, predana zubu vremena te poprilično propadala. Ove 2006. godine je premještena s južne strane crkve u krugu crkvenog dvorišta u kome je stalno i bila, obnovljena po preporuci i vodstvu stručnjaka vjerna svom originalu. Budući je više neprikladna za moderno školstvo dana joj je nova kulturna namjena. U prizemlju je formiran Muzej starina hrvatskog naroda stolačkoga kraja sa više od 200 raznih eksponata, a na katu je smještena Galerija umjetnina u kojoj se nalazi 50-ak umjetničkih djela poznatih hrvatskih autora. Zdanje je blagoslovljeno i dato posjetiteljima na razgledanje kad god zažele. Posebno je muzej zanimljiv mladima i djeci jer su eksponati prikupljeni u muzeju njima posve nepoznati, a stariji svijet s nostalgijom obilazi i komentira svaki predmet. Drago nam je da je ovo povijesno zdanje sačuvano, obnovljeno i s novim sadržajima predano budućim generacijama koje će njegovu povijest i sadašnju namjenu znati cijeniti i na sve ovo biti ponosni.

 

Don Rajko Marković, župnik“U našoj galeriji naručili smo i postavili 14 portreta-umjetničkih slika, ulje na platnu, koje ste Vi danas blagoslovili i predali narodu na trajan spomen, da i narod ne zaboravi svoje uzorne pastire. U ovoj župi pastoralno su djelovala šestorica svećenika: don Vide Putica, don Marijan Vujnović, don Ante Zrno, don Andrija Majić-mlađi, don Ivan Raguž i don Mitar Papac, a trojica od njih: don Marijan, don Ivan i don Mitar su rodom iz ove župe. Mi smo u mjesecu svibnju o. g. četvrtkom umjesto pobožnosti Gospi prije sv. mise imali klanjanje pred Presvetim i prikazali ga za duhovna zvanja u našem narodu, da se ona stara izreka: Krv mučenika, sjeme je kršćana, pretvori u novu izreku: krv svećenika mučenika neka bude sjeme novih duhovnih zvanja. Bože daj da tako bude!”

Župna kuća

Župna kuća StolacJoš 1850. godine postoje pisma između Ordinarijata iz Dubrovnika i don Vida Maslaća, župnika u Prenju, koja govore da se u Stocu gradi crkvena kuća. A još je u to vrijeme bila tzv. kapelanska kuća u Stocu, a koristio se njom Đuro Krešić kojem se naređuje da preda ključeve do 15. lipnja 1859., jer se namjeravalo prodati tu kuću i graditi novu. Biskup Čubranić ne prestaje tijekom tih godina poticati župnika iz Prenja da gleda zgodno mjesto i način oko kupnje zemljišta za novu crkvenu kuću u Stocu, tako da biskup šalje 23. prosinca 1860. 100 cekina za nabavu zemljišta. Zemljište je kupljeno početkom 1861. uz daljnju pomoć dubrovačkog biskupa i dobrotvornog društva iz Lyona. Dio je zemljišta sa “zapadne strane od groblja” iznad puta (prema Njivicama) i tijekom daljnjih godina zemljište se nadokupljuje i proširuje u Grahovištu i Vinogradinama izvan grada. Dekretom o osnutku nove župe sa sjedištem u Stocu biskup dubrovački i apostolski upravitelj Trebinjske biskupije imenuje za prvog župnika franjevca o. Horacija, provincije sv. Tome apostola sa sjedištem u Piemontu u Italiji, koji je bio u ovim krajevima misionar. On dolazi u Stolac 1. lipnja 1863. iz Hrasna, gdje je do tada bio kao upravitelj župe.

Za njega je teško bilo naći stan u Stocu, jer piše u Dubrovnik te godine “privremene se kuće ne može naći kod kršćana, a Turci ne daju niti uz velike kirije”. Te iste godine o. Horacije iz Torina požuruje gradnju nove i podizanje oltarišta u groblju za slavljenje mise. Nastanjen je bio u jednoj turskoj kući u Stocu iz koje često nestrpljivo prosvjeduje u Dubrovnik da će napustiti župu ako se ne nađe bolje rješenje za stanovanje. A biskup ga stalno sokoli i umiruje. Biskup urgira 21. srpnja 1863. kod paše da dade definitivan odgovor u vezi s dozvolom za gradnju nove župne kuće, ali on je neodlučan i odgađa taj problem. Biskup prijeti preko austrijskog konzulata da će se obratiti na sultana i usput umiruje župnika koji kani napustiti župu. Paša odobrava 3. rujna 1863. graditi župnu kuću u Stocu i, prema tadašnjim običajima, strogo se pazi na dozvoljeni minimum, a fermani su do u pojedinosti propisivali što se smije napraviti i kolikih dimenzija smije biti. Za gradnju kuće u Stocu paša ovako piše: “Smije se napraviti kuća za latinskog fratra kako su tražili i molili 18 aršina i 1/3 duga, 11 aršina široka, visine koliko potrebna: na sriedu da bude jedna vrata: na donju podu dvie odaje od jedne strane i s druge strane jedna za mejtef (skulu). Na gornju katu (podu) da bude jedna odaja na sriedu, i dvije tamo i amo. Kod kuće da se ima izdubiti jedna čatrnja, graditi podrum za konja itd., u jednu bisidu da se može graditi kako su iskali i kad oni oće.”

O početku gradnje stolačke crkvene kuće piše fra Horacije biskupu u Dubrovnik 4. lipnja 1865., a 12. srpnja prima od biskupa instrukciju o nadzoru gradnje. Izvođači radova bili su majstori dubrovački i Župna kuća Stolacdomaći uz pomoć domaćih radnika pomoćnika i ostale radne snage. Gradnja je trajala oko dvije godine i, u ono vrijeme, napravljena je impozantna kuća u Stocu, da su se i inovjerci divili “latinskoj kući”. Sav trošak oko gradnje kuće isplaćen je darovima Lyonskog društva iz Francuske. Kuća je imala 10 prostorija za stanovanje župnika i veću prostoriju (kapelicu) u istočnom dijelu za župnu crkvu koja je posvećena sv. Iliji Proroku, a moglo je u nju stati 50 osoba. I imala je poseban ulaz s istočne strane. U to vrijeme mnoge su župne kuće služile za stanovanje i za liturgiju, pa je narod zvao čitavu kuću kapela. Fra Horacije god. 1866. podiže kuću na kat uz kapelu, u prizemlju staja za konja, a na katu ostava i sijeno. Također je u to vrijeme obzidano dvorište.

Dok crkvena kuća u Stocu nije napravljena, misa se služila na obližnjem groblju u Grahovištu i na Crkvinama. Župnik je 24. srpnja 1863. tražio da se “Crkvina dodijeli katoličkoj župi Stolac jer je tamo misa već bila govorena”.

Ova župna kuća u Stocu u prvoj namisli biskupa Čubranića bila je napravljena da se dodijeli časnim sestrama milosrdnicama za samostan. One bi se, naime, tu trebale nastaniti radi školstva u Stocu. Na nekim mjestima u spisima izričito se spominje da bi se ovo trebalo ostvarivati gradeći novu župnu crkvu i kuću.

Na ulazu u kuću stoji isklesan u kamenu ovaj natpis:

Po Božioj milosti, s troskom liunskoga bratinstva za rasplodjenje sv. viere zazidan ovaj crkveni dom ovdi u Stocu pod biskupom Čubranićem, godine spasenja MDCCCLXV.

Župna kuća u Stocu je obnovljena 1987., a 2008. iznutra uređena i s potrebitim inventarom u sobama, župnoj knjižnici i sobi za folklor opremljena.

Obnovljena župna kuća 2016.Tijekom lipnja 2016. godine smo lijepo obnovili izvana i iznutra župnu kuću u Stocu i to je njezina treća detaljna obnova u 150 godina njezina postojanja i funkcioniranja. Obnovili smo i čitavo dvorište župne kuće, tako je sada naša stolačka župna kuća zasjala u svom svome sjaju. Bogu hvala!

Kuća časnih sestara

Kuća časnih sestara župe StolacČasne sestre u stolačkoj župi

Od samog osnivanja župe Stolac može se prepoznati nakana dubrovačkih biskupa i domaćih svećenika da se osnuje škola za katoličku djecu u Stocu. Godine 1856. vizitator ove biskupije o. Basile piše u svom izvještaju: “Župnik bi mogao stanovati u Stocu te bi mogao otvoriti školu za tamošnju mnogobrojnu djecu.” A biskup Ćubranić je pravio i pomagao župnu kuću u Stocu s namjerom da se tu nastane “milosrdne sestre”. To se nije ostvarilo zadugo. Nakanu da se nastane časne sestre u Stocu pokušava ostvariti u ime stolačkih katolika Silvije Muruara, direktor hrvatske banke u Stocu koji moli časne sestre Predragocjene Krvi Isusove iz Banja Luke da se nastane u Stocu radi školstva. To je bilo 1927. Nije se ostvarilo, vjerojatno zbog stambenih problema koji nisu bili ostvareni u to vrijeme.

Dolazak sestara

Prve četiri sestre sv. Vinka Paulskog (milosrdnice) došle su 11. XI. 1936. raditi kao bolničarke u novootvorenu banovinsku bolnicu. O njihovom duhovnom životu brine se mjesni župnik. God. 1938. vodi se razgovor o otvaranju kapelice u tamošnjoj bolnici koju je blagoslovio don Marko Zovko 21. V. 1939. po dozvoli Biskupijskog ordinarijata u Mostaru. Kapelica je blagoslovljena u čast sv. Vinka Paulskog. Sveta misa je bila u 8 sati, a pjevao je i zbor “Sv. Cecilije” iz Stoca. Oltar je izradio Zvonko Dujmović iz Mostara, a liturgijsku odjeću naručile su sestre iz Ljubljane. Tu je još bilo nekoliko klupa i ispovjedaonica. Nakon mise toga dana sestre su za sve uzvanike i osoblje bolnice priredile prigodnu gozbu. Za otvaranje ove kapelice zaslužni su: dr. Ivo Fabijanac, šef bolnice i Jozo Radoš, ekonom bolnice. Biskup Alojzije Mišić, prigodom pohoda župi radi krizme 10. XI. 1940. pohodio je i bolnicu u Stocu, gdje ga je na ulazu dočekalo sve osoblje bolnice, a pozdravljen je bio i u ime skupa od dr. Gavrilovića. To jutro biskup je slavio svetu misu u kapelici sv. Vinka.

Odlazak sestara iz Stoca

10. veljače 1943. časne sestre su morale napustiti bolnicu. Pozvane su od svoje uprave da napuste Stolac, a i država je ukinula bolničku ustanovu u Stocu. Do toga dana u bolničkoj je kapelici stalno gorjelo vječno svjetlo.

Gradnja kuće časnih sestara

Godine 1966. biskup Petar Čule sugerirao je tadašnjem župniku u Stocu don Anđelku Babiću da poradi oko izgradnje kuće za časne sestre. Župnik je 25. V. 1966. poslao molbu na predsjednika općine u svezi s izgradnjom kuće za časne sestre. Usmeno mu je obećano da problema neće biti. Dozvola je data 1. VIII. te godine, a potpisao ju je ing. Jovo Rogan, predsjednik za privredu SO Stolac. Poslovi na samostanu počeli su početkom kolovoza 1966. Prva akcija bila je organizirana od dobrovoljaca s Bačnika. Ljudi su se ispočetka dobro odazivali i pripremili teren na kraju crkvenog zemljišta, gdje je kuća smještena. Te godine postavljen je kamen temeljac. Radovi su napredovali toliko da je početkom prosinca kuća bila pod krovom. Čak je i vjeronaučna dvorana bila ožbukana da su mogli vjernici u njoj čekati polnoćku te godine. Župnik je slao taksiste po dobrovoljne radnike u udaljena sela. U ožujku 1967. kuća je bila pri kraju gradnje. Otvaranje kuće časnih sestara i blagoslov uz svečani objed bio je 2. IV. 1967. na Mali Uskrs.
Samostan je iznutra obnovljen s potrebnim inventarom 2010.

Ponovni dolazak sestara

Biskup Čule je već prije odlučio ponovno pozvati sestre milosrdnice u Stolac. Sestre milosrdnice ponovno su došle u Stolac na Mali Uskrs 1967., a prvi ugovor sa sestrama milosrdnicama sklopljen je u Zagrebu 30. VIII. 1976. Potpisala ga je vrhovna poglavarica s. Marija Ancila Buntar. Nova postaja u Stocu povjerena je splitskoj provinciji sestara, a danas pripada Bosansko-Hercegovačkoj provinciji Majke Divne sa sjedištem u Sarajevu.

U ovih 40-tak godina u župi se izmijenilo 20-tak sestara koje su angažirane u župnom pastoralu: vjeronauku, pjevanju, sviranju, uređenju crkve, župne kuće, ručnim radovima, a u novije vrijeme i vjeronaukom u školi.