Drago Soldo: “Radimlja – svetište domoljublja”
Na Radimlji
Svetištu Domoljublja i Rodoljublja
Mojega naroda
Nedjelja 29.5.2022.
Lijep dan,
sunčan sa ponekim oblačkom,
sve ide kako treba.
Stigao sam u Stolac,
na nekropolu stećaka Radimlja,
gdje se sprema komemoracija i Misno slavlje za žrtve Drugog svjetskog rata, Križnog puta i poslijeratnog stradanja hrvatskog naroda.
Organizacija je na visokom nivou
Prekrasno uređen oltar,
prostor za svećenike
i veličanstveni zbor
Održao sam probu s Gabrijelom prije početka događaja.
Dajem ti srce zemljo moja
Pjesma sa upečatljivom porukom,
a Gabrijela pobra pljesak već na probi.
Zbor je učinio probu don Dragan i s. Mateja vidi se zadovoljni
i sve je više nego dobro
Otpjevana himna hrvatskog naroda
Položeni vijenci i svijeće za žrtve.
Iz posebnog šatora koji bijaše sakristija krenula je procesija
s ministrantima i svećenicima.
Sve ja tako svečano i dostojanstveno.
Misno slavlje je počelo pod suncem koje je na Vidovu polju peklo,
izgleda jače nego inače.
Pred očima mi je oltar, svećenik i koncelebranti,
veliki zbor
i Slava Bogu na visini.
A iza Vidovo polje
i brda koja ga okružuju,
iz daljine se sprema nevrijeme.
Sve je bliže i bliže
Osjeti se lagano prilazi vjetar koji najavljuje da će ipak doći oblak kiše i do nas
Moj dobar prijatelj,
među svećenicima koncelebrantima,
osjeća što dolazi.
Vidim mu na licu nervozu,
nervozu koja ga jede, u srcu se nada da ipak neće stići do nas
oluja.
i sve pokvariti.
Kako se osjetila ta nervoza, pritisak.
Toliko trud a sve će pokvariti nevrijeme.
I stiglo je nevrijeme;
počele su kapi a onda se prolomilo.
Pljusak, munje, snažan vjetar.
Ljuljao je natkriveni oltarski prostor.
Oborio se barjak.
Sve sam to gledao i nešto čudno doživio,
usudim se reći predivno.
Trnci su me prolazili, a u mojim očima spoznaja.
Spoznaja i suosjećanje sa žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća.
Kao da sam odjednom bio u njihovoj koži.
Osjetili smo svi što dolazi i što se sprema,
kao što su i oni osjetili kraj koji se primiče.
Osjećali su oluju koja dolazi, nadolazeći pljusak,
samo se oni nađoše pod pljuskom olova, pod grmljavinom topova, oštrim zvukom mitraljeza.
Gledam prijatelja na oltaru, sve je dao od sebe da pripremi svečan događaj,
grize se pod teretom odgovornosti poput vojskovođe svoje vojske i svoga naroda.
U jednom trenutku, kad je shvatio sto će biti i da više nema povratka,
nervoza sa lica mu nestade.
Očito je prihvatio ono što treba biti.
Počela je tutnjava, počeo rafal kapi,
a i dalje se ori ZDRAVO DJEVO KRALJICE HRVATA.
Vjerni do kraja.
Nikad nisam bio na uspješnijem Misnom slavlju,
niti se više suobličio sa sudbinom žrtava.
Bog je znao šta radi.
Pokazao je kroz sliku toga dana, toga Misnog slavlja sudbinu moga naroda.
Možda vecini upropašteno obilježavanje,
meni nikad upečatljivije i dublje, proživljeno, znakovito…
Čudni su puti njegovi, nama nerazumljivi.
Ipak
Ni jedna žrtva nije bila uzaludna.
Kao ni ovo Misno slavlje.
Ostao sam obogaćen predivnom,
a opet jezivom spoznajom.
Taj dan je približio
taj osjećaj kad vidiš što se sprema
i moraš to prihvatiti.
Svi su ostali do kraja
Dostojanstveni i mirni
primili Božji blagoslov.
Pjesmom kroz život, kroz veselje i patnju, završilo se rijecima:
ODANIH TI SRCA PRIMI DAR
PRIMI ČISTE LJUBAVI NAM ŽAR
Drago Soldo
