Visovac – izlet volontera i voditelja skupina – 4.7.2022.
U ponedjeljak, 4. srpnja organizirali smo jednodnevni izlet volontera – animatora i voditelja skupina na otok Visovac i rijeku Krku.
Na put smo pošli kombijem “osamnasest plus jedan” u organizaciji Roberta More. Polazak je određen u šest sati ispred župne crkve. Nakon dva – tri sata ugodne i “vesele” vožnje, stigli smo na obalu rijeke Krke do spomenika kralju Petru Svačiću. Još koji kilometer niz strme brežuljke smrmovite obala rijeke Krke do “oceanskog pristaništa” s kojega “zaplovisno” do Visovca, otoka iz bajke. Na obali krke sačekao na je fra Stojan Damjanović sa samostanskom barkom. Fra Stojan je vještom vožnjom uputio brod do odoka usred rijeke Krke.
Po dolasku okupili smo oko kamenoga stola ispred samostana na Visovcu gdje nam je fra Stojan održao “sat nastave” o otoku, samostanu, rijeci Krki i njenim slapovima. Na “satu nastave” saznali smo da je “bijela” otočna stijena bila početak samostana i otoka. Okolo male crkvice na vrh “bijele stjene” kroz više stoljeća nastajao je otok. Narod je polazeći “zavjetno” na otok sa sobom u barku stavljao kamenice i zemlju, te kroz povijest “kamen po kamen, vreća zemlje do vreće” nastajao je otok današnjih “kvadratnih metara”.
Sa “sata nastave” pošli smo u samostanski muzej. U muzeju se nalaze povijesni dokumenti, nakiti, kaleži i ostali crkveni pribor…
Upisali smo se u knjigu posjeta, pomolili se u Crkvi Gospe od anđela, u kojoj se redovno slave Svete Mise nedjeljom.
Otok je uvijek ispunjen turistima s raznih strana svijeta koji uživaju u prizorima životinjskog i biljnog svijeta.
Nije nas zaobišlo ni degustiranje domaće travarice koju pripremaju domaćini, kao i razne likere od plodova koje uzgajaju.
Nakon obilaska otoka, uputili smo se “prekooceanskim brodom – samostanskom barkom” kroz kanjon Krke do vodopada Raški buk.
Uzvodno uz Krku oči sun nam bile ispunjene ljepotom okoliša i labudovima koji “plove” sa svojim mladuncima širokom Krkom.
Stigli smo do Raškog buka. Voda na Krki “utanjila” pa se I vodopad smanjio. Ipak, prošli smo barkom ispod samog Buka.
Slijedila je naporna šetnja ispod visoke temperature koju ni hladna voda Krke nije uspjela spustiti. Korak do koraka, umorni, uzdihali, uznojni, stigosmo preko drvenoga mosta do predviđenog restorana. Zaboravismo muku u okupljenosti oko nekoliko ovala…
Ispred restorana je “pucao” pogleda niz široku i prostranu Krku koja se u jednom času izgubi između kamenitih klizura strme obale.
Zahvalni smo našem domaćinu fra Stojanu Damjanoviću. Upućujemo zahvlau i našem vozaču Tomislavu…
Lijep ugodan dan provedosmo i radosni se kući vratismo. Bogu hvala!
Tekst napisala Milena Babić
