KIUM, 2011-03-02
„Vjerojatno je ovim našim putem – granicom Hodova i Rotimlje: s Poputnice uz Gonik pokraj Vidića i Stankovića kuća na Brštanik – Borićevinu – Nevesinje – Morine posljednji put planištarski propješačio dvadesetgodišnji Marko Milanović iz Kruševa sa svojim prijateljima: jednim katolikom, jednim muslimanom i dvojicom pravoslavaca, potkraj travnja 1859. godine. Evo ga večeras vratio se u Rotimlju, ali ovaj put zaodjeven u zbornik o svom veledjelu pod naslovom: ‘Mučeništvo Marka Milanovića’. Nema u zborniku nijedne Markove slike, nego je sva knjiga odraz Markove duše i svjedočke krvi.“
Tako je po prilici biskup Ratko počeo svoj pozdrav slušateljima u župnoj dvorani na Rotimlji u srijedu 2. ožujka, podsjećajući na tragičan i ujedno slavan događaj od prije 150 godina kada je mladić Marko darovao svoj život Kristu kao najveći izraz svoje vjere i povjerenja u Boga. Ova je knjiga prikaz čestita života i mučeničkoga svršetka jednoga našeg vjernika, kako molimo u prvoj zamolbi Očenaša: Sveti se ime tvoje! Mi time želimo i molimo da se Božje ime, Božja bit, svetost, odražava u nama, u našem djelovanju i u našim uzajamnim odnosima. Marko je to životno i završno pokazao.
O predstavljanju se župnik don Damjan Raguž dogovorio s Perom Milanovićem, priređivačem publikacije, a obavijestio je i stolačkoga dekana don Rajka Markovića i župljane prošle nedjelje. Dan je bio neobično hladan, snjegovit, kišovit, vjetrovit, samo ne ugodan. Ali uvečer Bog dao pa se sve razmaknulo.
Rotimlja je posljednjih godina, za župnikovanja don Gordana Božića, podigla novu župnu kuću i pastoralni centar s prostranim dvoranama za susrete. Šteta je ne iskoristiti takvu jednu pogodnu dvoranu za ovakav večernji susret i razgovor!
Prema župnikovu izvješću za prošlu godinu u rotimskoj župi u 218 obitelji boravi 845 katolika, od toga nešto preko 50 nestalna boravišta, većinom u inozemstvu. Ostale statistike za 2010. godinu: 3 vjenčanja, 9 krštenja, 11 prvopričesnika, 15 preminulih, 16 krizmanika iz osmoga razreda, 52 primjerka „Crkve na kamenu“ i 20 primjeraka drugih katoličkih listova. Župnik izdaje župni list BIOS za svaku obitelj.
Prema izvještaju, na području župe ima oko 230 muslimana i oko 30 pravoslavnih. Tako su stoljećima živjeli na tim prostorima pripadnici triju vjera.
Otvarajući u osam sati večernji razgovor o mladiću Marku, svjedoku katoličke vjere do prolijevanja krvi, don Ivan, pastoralni vikar, svojim je pitanjima iz raznih poglavlja knjige, poticao biskupove odgovore koji se nisu odnosili samo na prikaz povijesnoga događaja sa svim stvarnim i vremenskim okolnostima, nego i na prigodnu vjersku pouku, na tumačenje mučeništva u crkvenom smislu, na svevremenske poruke ljudima, osobito, mladima ovoga doba, koje im s Morina upućuje mladić Marko, jedan od najsvjetlijih likova Trebinjske biskupije.
Kao što je Marko bez ikakva prezira i mržnje prema drugima, ali i bez ikakva straha i od koga, pun snage Duha Svetoga, posvjedočio da je katolik, katoličkoga krsta i imena, katoličke vjere i crkvenosti, tako i mi danas možemo – i pozvani smo – to isto svjedočiti u raznim prigodama. Marko je bio kršten, krizman, ispovjeđen i pričešćen. I nije mu bilo lako iz Kruševa kod Stoca pješačiti nedjeljom u župnu crkvu u Prenj. Više ga je odgajala baka i majka Puljuša ili djed i otac Toma, negoli župnik don Vidoje Maslać. Ali ono što su roditelji njemu dali i u njemu odgajali, to se u njemu po milosti Božjoj uspješno primilo i razvijalo do vrhunskoga stupnja – polaganja života za vjeru.
Katolički svjedočimo kada ima prigoda nešto ružno reći, drugoga uvrijediti, Božje ime uzalud upotrijebiti, ali se suzdržavamo od psovke i uvrjede radi svoga vjerničkog dostojanstva.
Katolički svjedočimo kada imamo prigodu da se olako opravdamo da ne pođemo nedjeljom na sv. Misu, ali ipak smognemo snage i odlučnosti te pokažemo da nam je Božja zapovijed na prvome mjestu!
Katolički svjedočimo kada svoje roditelje, makar bili nemoćni, bolesni, stari, gluhi, slijepi, pratimo svojom sinovskom ljubavlju i poduzimamo sve da im iskažemo čast i poštovanje poradi Boga, poradi njih i poradi sebe samih.
Katolički svjedočimo kada ne dajemo svoju „vjeru za večeru“, nego kada smo s Božjom pomoći kadri dati život svoju za vjeru u Boga!
I tako sve redom: zapovijed po zapovijed!
Razgovor se pred mikrofonima produžio do devet i pol u noći.
Na kraju je priređivač knjige Pero Milanović zahvalio sudionicima na odazivu. Spomenuo je da je osnovana građanska udruga „Marko Milanović“ koja se želi brinuti za lik i djelo ovoga vrijednog svjedoka – za arhivsku građu, za spomenik u čast junaku, za širenje istinske spoznaje o ovoj hercegovačkoj duhovnoj veličini. Dio je sudionika na odlasku nabavio monografiju, a župnik je uzeo jedan broj knjiga da se i drugi u župi okoriste njima.