Časne sestre u stolačkoj župi
Od samog osnivanja župe Stolac može se prepoznati nakana dubrovačkih biskupa i domaćih svećenika da se osnuje škola za katoličku djecu u Stocu. Godine 1856. vizitator ove biskupije o. Basile piše u svom izvještaju: “Župnik bi mogao stanovati u Stocu te bi mogao otvoriti školu za tamošnju mnogobrojnu djecu.” A biskup Ćubranić je pravio i pomagao župnu kuću u Stocu s namjerom da se tu nastane “milosrdne sestre”. To se nije ostvarilo zadugo. Nakanu da se nastane časne sestre u Stocu pokušava ostvariti u ime stolačkih katolika Silvije Muruara, direktor hrvatske banke u Stocu koji moli časne sestre Predragocjene Krvi Isusove iz Banja Luke da se nastane u Stocu radi školstva. To je bilo 1927. Nije se ostvarilo, vjerojatno zbog stambenih problema koji nisu bili ostvareni u to vrijeme.
Dolazak sestara
Prve četiri sestre sv. Vinka Paulskog (milosrdnice) došle su 11. XI. 1936. raditi kao bolničarke u novootvorenu banovinsku bolnicu. O njihovom duhovnom životu brine se mjesni župnik. God. 1938. vodi se razgovor o otvaranju kapelice u tamošnjoj bolnici koju je blagoslovio don Marko Zovko 21. V. 1939. po dozvoli Biskupijskog ordinarijata u Mostaru. Kapelica je blagoslovljena u čast sv. Vinka Paulskog. Sveta misa je bila u 8 sati, a pjevao je i zbor “Sv. Cecilije” iz Stoca. Oltar je izradio Zvonko Dujmović iz Mostara, a liturgijsku odjeću naručile su sestre iz Ljubljane. Tu je još bilo nekoliko klupa i ispovjedaonica. Nakon mise toga dana sestre su za sve uzvanike i osoblje bolnice priredile prigodnu gozbu. Za otvaranje ove kapelice zaslužni su: dr. Ivo Fabijanac, šef bolnice i Jozo Radoš, ekonom bolnice. Biskup Alojzije Mišić, prigodom pohoda župi radi krizme 10. XI. 1940. pohodio je i bolnicu u Stocu, gdje ga je na ulazu dočekalo sve osoblje bolnice, a pozdravljen je bio i u ime skupa od dr. Gavrilovića. To jutro biskup je slavio svetu misu u kapelici sv. Vinka.
Odlazak sestara iz Stoca
10. veljače 1943. časne sestre su morale napustiti bolnicu. Pozvane su od svoje uprave da napuste Stolac, a i država je ukinula bolničku ustanovu u Stocu. Do toga dana u bolničkoj je kapelici stalno gorjelo vječno svjetlo.
Gradnja kuće časnih sestara
Godine 1966. biskup Petar Čule sugerirao je tadašnjem župniku u Stocu don Anđelku Babiću da poradi oko izgradnje kuće za časne sestre. Župnik je 25. V. 1966. poslao molbu na predsjednika općine u svezi s izgradnjom kuće za časne sestre. Usmeno mu je obećano da problema neće biti. Dozvola je data 1. VIII. te godine, a potpisao ju je ing. Jovo Rogan, predsjednik za privredu SO Stolac. Poslovi na samostanu počeli su početkom kolovoza 1966. Prva akcija bila je organizirana od dobrovoljaca s Bačnika. Ljudi su se ispočetka dobro odazivali i pripremili teren na kraju crkvenog zemljišta, gdje je kuća smještena. Te godine postavljen je kamen temeljac. Radovi su napredovali toliko da je početkom prosinca kuća bila pod krovom. Čak je i vjeronaučna dvorana bila ožbukana da su mogli vjernici u njoj čekati polnoćku te godine. Župnik je slao taksiste po dobrovoljne radnike u udaljena sela. U ožujku 1967. kuća je bila pri kraju gradnje. Otvaranje kuće časnih sestara i blagoslov uz svečani objed bio je 2. IV. 1967. na Mali Uskrs.
Samostan je iznutra obnovljen s potrebnim inventarom 2010.
Ponovni dolazak sestara
Biskup Čule je već prije odlučio ponovno pozvati sestre milosrdnice u Stolac. Sestre milosrdnice ponovno su došle u Stolac na Mali Uskrs 1967., a prvi ugovor sa sestrama milosrdnicama sklopljen je u Zagrebu 30. VIII. 1976. Potpisala ga je vrhovna poglavarica s. Marija Ancila Buntar. Nova postaja u Stocu povjerena je splitskoj provinciji sestara, a danas pripada Bosansko-Hercegovačkoj provinciji Majke Divne sa sjedištem u Sarajevu.
U ovih 40-tak godina u župi se izmijenilo 20-tak sestara koje su angažirane u župnom pastoralu: vjeronauku, pjevanju, sviranju, uređenju crkve, župne kuće, ručnim radovima, a u novije vrijeme i vjeronaukom u školi.
