HRVATSKA KATOLIČKA ŠKOLA. Dubrovački biskup i trebinjski upravitelj Čubranić poslao je pomoć župniku don Lazaru da kupi zemljište i kuću za katoličku školu u Stocu. Don Lazar je 1870. dao 70 zlatnih dukata za zemljište i pločaru koja je bila najprije muslimansko vlasništvo pa pravoslavno pa za skupo zlato postalo katoličko. Škola je počela raditi u ožujka 1873. Bilo je do četrdeset katoličkih učenika u četiri razreda osnovne škole. Ravnatelj je bio župnik, a prvi je učitelj bio Anđelko Glavinić, kojega je don Lazar već iduće 1874. godine poslao u Rim na studij teologije.Nakon Glavinića učitelji su u stolačkoj katoličkoj školi bili Ivan Vlaho iz Mostara (1874-75), pa prekid za vrijeme tursko-austrijskoga rata (1875-78), zatim Stjepo Demelli iz Sinja (1879) i Juraj Kuazaninović sedam godina (1879-1885).
Tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Benjamin Kallay, zloglasni upravitelj i ministar, posjetio je 1885. godine katoličku školu u Stocu, gdje su ga djeca pozdravila himnom “kraljevkom”, kako su je pjevala i djeca u Hrvatskoj svomu kralju u Beču. Kallay, koji je Bosnu i Hercegovinu smatrao vlastitom kovačnicom za taljenje svih domaćih naroda i narodnosti u “Bošnjake”, a sve njihove jezike smatrao je obvezom prekalajisati u “bosanski jezik”, smijenio je učitelja Hrvata Juraja i postavio Srbina Jovana Šestanovića. Katolički roditelji, učitelj i župnik poduzeli su energične akcije, prosvjede i organiziranu borbu za nacionalna i vjerska prava. I rezultat: školu su civilne vlasti ispraznile, ogolile i zatvorile! Katolička djeca moradoše prijeći u interkonfesionalnu školu, dok su druge zajednice mogle zadržati svoje vjerske škole.
Tako je stolačko katoličko proljeće nakon deset godina svoga kulturnoga cvata Kallayevom stranom silom ugušeno. Tada su nas, i to upravo ovdje u Stocu, tadašnje međunarodne snage stale poučavati europskoj “demokraciji” i čuvanju vlastitog identiteta!
Izgradnja muzeja i galerija
Hrvatska katolička škola u Stocu bila je više decenija prepuštena zubu vremena, te je došla u prilično loše stanje. Župa Stolac odlučila je ovu školu spasiti od daljnjeg propadanja i naći joj novu prikladnu namjenu i funkciju, koja će biti adekvatna njezinu prijašnjem radu. Stolački župnik je angažirao i zamolio za suradnju stočanina gosp. Roberta Raguža dipl. ing. arh. koji je poduzeo sve stručne radnje kako bi se škola što stručnije i dostojnije obnovila i predala budućim generacijama. Dok se pripremala dokumentacija i stručna obrada objekta, župnik se pobrinuo za novčana sredstva i škola se 2004. godine počela raditi. Odlučilo se školu po svim građevinsko – arheološkim pravilima premaknuti sa zapadne strane crkve na južnu stranu na sigurniji i čvršći teren. Stara pozicija škole bila je uz glavnu prometnicu, te je bila izložena još bržem propadnju, a i teren na kojemu je napravljena mekan je i klizav. Nova lokacija u istom dvorištu jamči trajnu zaštitu objekta. Škola je tijekom 2004. i 2005. godine prenesena na određeni prostor, majstorski stručno, pod vodstvom kvalificirane struke, te danas potpuno odgovara svom originalu, po svim mjerilima i dogovoreno je da u ovom povijesnom zdanju bude formiran etnološki i etnografski muzej hrvatskog naroda stolačkog kraja.
Blagoslov Muzeja i Galerije
U Stocu je 20. svibnja 2006. povodom slavlja sv. Krizme biskup Ratko Perić u nazočnosti župnika don Rajka Markovića, okolnih svećenika i okupljenog mnoštva blagoslovio Umjetničku galeriju i Etnografsko – etnološki muzej u zgradi obnovljene stare hrvatske škole. Hrvatska – katolička škola u Stocu djelovala je u vremenu od 1872. do 1885. u vrijeme Turske i Austrougarske, te odgojila brojne hrvatske intelektualce tadašnjeg vremena. Poslije je bila zapuštena, predana zubu vremena te poprilično propadala. Ove 2006. godine je premještena s južne strane crkve u krugu crkvenog dvorišta u kome je stalno i bila, obnovljena po preporuci i vodstvu stručnjaka vjerna svom originalu. Budući je više neprikladna za moderno školstvo dana joj je nova kulturna namjena. U prizemlju je formiran Muzej starina hrvatskog naroda stolačkoga kraja sa više od 200 raznih eksponata, a na katu je smještena Galerija umjetnina u kojoj se nalazi 50-ak umjetničkih djela poznatih hrvatskih autora. Zdanje je blagoslovljeno i dato posjetiteljima na razgledanje kad god zažele. Posebno je muzej zanimljiv mladima i djeci jer su eksponati prikupljeni u muzeju njima posve nepoznati, a stariji svijet s nostalgijom obilazi i komentira svaki predmet. Drago nam je da je ovo povijesno zdanje sačuvano, obnovljeno i s novim sadržajima predano budućim generacijama koje će njegovu povijest i sadašnju namjenu znati cijeniti i na sve ovo biti ponosni.