U nedjelju 4. ožujka u 17 sati biskup iz Mostara, trebinjski apostolski upravitelj, Ratko Perić, na poziv stolačkoga župnika i dekana don Rajka Markovića, slavio je sv. Misu u stolačkoj crkvi Ilije Proroka. Biskupa je pred crkvom dočekala oveća skupina ministranata propisno obučenih i spremnih za sv. Misu. Biskup ih je pozdravio i ohrabrio u njihovu služenju kod oltara Kristova. Možda se koji od njih jednoga dana otisne na više škole i postane svećenik. Kad su zvona odzvonila za početak misnoga slavlja, korizmenu su liturgijsku popijevku pjevale dvije pjevačke skupine mladih iz župe.
Župnik je potom pozdravio biskupa, zaželio mu dobrodošlicu i zahvalio mu što je i ove godine kao i prošle dvije – 28. veljače 2010. i 20. ožujka 2011. – došao na II. korizmenu nedjelju održati predavanje bračnim parovima svih godišta. Župnik je uredio da budu oba nazočna i suprug i supruga.
Don Ivan Štironja, koji je dopratio biskupa u Stolac, imao je zadaću pročitati evanđelje i izreći propovijed. Govorio je na temelju liturgijskih tekstova predviđenih za II. korizmenu nedjelju. Objasnio je značenje Abrahamove žrtve i Preobraženja Gospodinova te povezao s korizmenim pozivom na obraćenje koje se ne događa bez molitve, posta i milostinje. Svatko od nas ima svoga ljubimca Izaka, svoje životne poslastice i spontane sklonosti kojih se treba znati odreći i žrtvovati ih u ovo milosno korizmeno vrijeme, da bismo stekli veće i neprolazne milosti, poručio je propovjednik.
Nakon sv. Mise u crkvi su ostali samo bračni parovi, njih 110, različite dobi. Biskup je imao predavanje na temelju svetopisamskoga teksta prvoga i drugoga poglavlja Knjige o Tobiji.
Nadahnut primjerom Tobita, oca Tobijina, koji je 700 godina prije Krista dospio iz Galileje u progonstvo u Asiriju i očuvao sve svoje religiozne običaje, biskup je govorio o važnosti poznavanja i poštovanja svoje rodoslovne loze. Nismo sami od sebe, nismo ni samo od roditelja, nego smo na svijet došli preko svojih daljnjih i dalekih predaka. Znaš li možda ti šest svojih koljena predaka kao što ih zna Tobit? – pitao je biskup. Na osobit se način zadržao na Tobitovoj izjavi: „hodio sam putovima istine i pravde svega svog života“ (Tob 1,3). Hoditi putovima istine i pravde, temelj je bračnoga zajedništva. Bez te osnove nema ni vjere ni vjernosti, ni nade ni ljubavi, nema budućnosti, ni sretna braka. Na žalost, sve je više i više ugrožena i istina i pravda, potkrjepljivao je biskup svakodnevnim primjerima. Utjecaj vjetra sa Zapada mijenja klimu i na našim prostorima. Obiteljski se temelji ljuljaju, polagano se udaljavamo od Crkve i molitve, od ambona i oltara, sve je više bračnih rastava i razvoda. Kao i u vrijeme Naftalijeva plemena zlatno se tele umodilo i među nama udomilo. No Tobit je, kako nas izvješćuje Knjiga Tobijina, odolijevao toj pomodarskoj praksi. Nije se bojao ni sramio biti „bijela vrana među crnima“, držao se puta Gospodnjega i sam išao u Hram da se pokloni i odnese „prvine i desetine plodina“, dok su svi drugi njegovi suplemenici išli pokloniti se „zlatnom teletu“. Sve ga je to učila baka Debora koju je posebno poštovao. Ni nakon ženidbe s Anom, s kojom je imao sina Tobiju, nije podlijegao poganskim običajima. Kad se dopusti da u obiteljski kršćanski život uđu nekršćanski sadržaji, lako nestaje obiteljskoga sklada i blagoslova. Poštenje, odanost hramu, žrtva i molitva, štite brak i obitelj, a onda i pleme i narod. Stoga valja poput Tobita čvrsto se držati Božjih zapovijedi i predaje otaca, valja biti pošten, držati se istine i pravde u svakom pogledu, naglasio je biskup Ratko.
Don Rajko je na kraju jednosatnog predavanja zahvalio biskupu koji je na jednostavan način, oslonjen na biblijski primjer, ohrabrio bračne parove u njihovim ženidbenim obećanjima. Kao uspomenu na ovaj susret, svi su muževi uzeli biskupovu posljednju duhovnu knjigu „Isusovi sugovornici“. Biskup je dao zadaću muževima da prvi pročitaju knjigu a potom ispričaju svojim suprugama što su zapamtili. Nakon ovoga susreta u crkvi sv. Ilije Proroka nastavilo se u razgovoru i druženju u župnoj dvorani.
KIUM, 2012-03-04
