Dume Stolačkog dekanata posjetile gradilište „Pelješkog mosta“ 2021.Dume Stolačkog dekanata, zajedničke ispovijedničke grupe: don Pero Pavlović, don Gordan Božić, don Stipe Gale, don Mile Vidić i don Rajko Marković u srijedu, 16. lipnja 2021. godine, u pratnji inženjera Zorana Perića, iz Poprati, župa Stolac, uposlenika poduzeća „China Road and Bridge Corporation“ i njegova radnog kolege inženjera Ivice Granića iz Metkovića, posjetili su i obišli gradilište mosta „Kopno – Pelješac“, koji je najveći i najznačajniji projekt u Hrvatskoj, a po svom završetku bit će jedan od najvećih mostova u Europi.

Prije posjete Mostu, dume su u dogovoru s neretvanskim svećenicima don Stipom Jerkovićem i don Mladenom Margetom posjetili nekadašnje župe Trebinjske biskupije u Neretvanskom dekanatu Vidonje-Bijeli Vir, Dobranje-Mlinište i Slivno-Ravno. U Bijelom Viru dočekao nas je župnik don Stipe, lijepo nas ugostio, te sve znamenitosti župe vrlo stručno rastumačio. Zatim smo krenuli prema Mliništu sadašnjem sjedištu župe Vidonje, gdje nas je lijepo primila župnikova sestra, a župnik don Mladen je morao poći službeno prema Zagrebu. I tu nas je don Stipe kratko proveo kroz povijest župe Vidonje, te župe Slivno-Ravno kroz koju ćemo uskoro proći. Svima nam je don Stipe poklonio po jednu knjigu od Mile Vidovića „Župa Dobranje-Bijeli Vir“, na čemu mu zahvaljujemo, ali u toj knjizi su opisane pomalo i sve navedene župe, koje su međusobno povezane, jer su se kroz povijest odvajale jedna od druge, a sve tri su nekada, kao i čitava lijeva strana Neretve skupa s Metkovićem, Klekom i Rabom pripadale našoj starodrevnoj Trebinjskoj biskupiji. Zahvalismo don Stipi na prijemu, tumačenju i strpljivosti, te krenusmo preko Badžule i Kuti, pa preko Slivna-Ravna do Pelješkog mosta. Usput preko Moračne navratismo kratko na osvježenje u Klek i evo nas pred mostom.

 

Po dolasku na ulaznu kapiju na gradilište točno, po dogovorenom, u 16,00 sati dočekaše nas naši domaćini inženjeri Zoran i Ivica, koji onda preuzeše brigu i vodstvo obilaska gradilišta. Penjemo se na most, pozdravljamo usput vrlo ljubazne Kineze, radnike i stručnjake raznih zanimanja, a čitav obilazak i površine i utrobe mosta, Zoran i Ivica prate stručnim komentarima i zanimljivostima:

  • Most kopno – Pelješac najveći je i najznačajniji projekt u Hrvatskoj, a po svom završetku bit će jedan od najvećih mostova u Europi. Lokacija mosta je u vrlo osjetljivim i zaštićenom području Malostonskog zaljeva (prirodni rezervat jako bogat ribom i svjetski poznatim malostonskim kamenicama), kojeg zatvara Pelješki poluotok s jedne strane i kopno s druge strane.
  • Ukupna dužina mosta iznosi 2.404 m, s najvećim rasponom od 285 m. Most Pelješac će se nakon izgradnje svrstati među 5 najvećih i najatraktivnijih mostova u Europi, izgrađenih u početku 21. stoljeća.
  • Trenutno je na gradilištu uspješno ugrađeno 136 segmenata (ukupna duljina 1965,70 m) od ukupnih 165 (2404m ukupne duljine) 81,77% je gotovo i u trenutku posjete gradilištu još 24m’ mosta se instaliraju. U komadu je spojeno najviše 622m od početka mosta do kraja pilona S5.
    • 1. i 6. Segmenti iznad obale na obje strane, odnosno segmenti raspona od U1 do S3 i od S13 do U14, izvode se pomoću cijevnih skela, podizanja plovnom dizalicom i potom naguravanja (klizanja) po vodilicama, od mora prema obali.
    • 2. i 5. Segmenti iznad mora na prilaznim rasponima na obje strane se izvode kao veliki segmenti. Od njih, segmenti na vrhu stupa izvode se pomoću podizanja plovnom dizalicom i cijevne skele, dok se segmenti u sredini pristupnih raspona izvode pomoću podizanja plovnom dizalicom i ovjesnih greda.
    • 3. i 7. Na glavnim rasponima, 10 parova segmenata čeličnog sandučastog nosača sa zategama, kao i spojni segmenti, postavljaju se pomoću derrick dizalica. Montaža spojnih segmenata izvodi se pomoću dvije derrick dizalice. Montaža segmenata sa zategama se odvija simetrično, na dvije strane pilona postavlja se po jedna derrick dizalica, koje podižu segment nosača.
      Tijekom postupka montaže segmenata čeličnog sandučastog nosača na glavnim rasponima nakon što se postavi peti par segmenata potrebno je postaviti privremene zatege. Svrha navedenih privremenih zatega je sprječavanje nekontroliranog i neželjenog pomicanja konzolnog nosača uslijed olujnog vjetra, potencijalnog potresa i drugih izvanrednih prirodnih okolnosti.
    • 4. Segmenti u području pilona (bazni segmenti čelične konstrukcije, ukupno njih 12) izvode se pomoću potpornih cijevnih skela i plovne dizalice.
  • Visina stubova (pilona) iznad mora iznosi max 100,49 m što je nešto manje od tornja Zagrebačke katedrale (108,0m). Prilikom betoniranja zadnjeg segmenta pilona na visini od 100m je ugrađena i krunica.

  • Središnji dio mosta ovješen je pomoću kosih zatega na 6 pilona mosta, na svakom pilonu se nalazi po 10 pari zatega koje simetrično drže 10 pari čeličnih segmenata mosta. Duljina kosih zatega iznosi od najmanje 32,5m do najdulje od 137m. Zatege sadrže 55 -109 užadi od visokovrijednog čelika promjera 15,7 mm i prekidna sila od min 28t jednog užeta a proračunom je predviđeno u najnepovoljnijoj situaciji da je najveće opterećenje zatega oko 67%. Ukupno na mostu je 60 pari zatega, a u trenutku posjete gradilištu završeno je 47 pari. Ukupna duljina užadi koja će biti uvučena u kose zatege koje drže središnji dio mosta Pelješac je 942km užadi tj. nešto više od 1000t. 
  • Prometnu plohu na mostu čine dva kolnika. Svaki kolnik obuhvaća voznu traku širine 3.5 m i zaustavnu traku širine 2.5 m i dvije rubne trake po 0.50 m. Između kolnika je predviđen razdjelni pojas sa sigurnosnom ogradom. Na mostu je predviđena i zaštita od vjetra, a na temelju ispitivanja zaključeno je da je osigurana stabilnost mosta minimalno do brzine vjetra 250 km/ h.
  • Za izgradnju mosta će se utrošiti 33 700 tona čelika, a za izgradnju Eiffelova tornja u Parizu je trebalo 7300 tona čelika tj. kao za 5 Eiffelovih tornjeva.
  • Prosječna dubina mora iznosi približno 27 m. Dimenzija navigacijskog i plovnoga puta ispod mosta je 250 m x 55 m (dimenzije mosta višestruko omogućuju sigurnu plovidbu svih vrsta i veličina plovila koji su do sada uplovljavali u kanal Mali Ston i zaljev Klek-Neum).
  • Trenutno se na gradilištu nalazi ogroman broj raznih građevinskih strojeva (bageri, autodizalice, autopumpe, mixeri, betonare postrojenje za armaturu…) i 19 različitih specijaliziranih morskih plovila (trajekti, barže, klapete, plutajuće dizalice), gdje je bitno spomenuti plutajuću dizalicu max. nosivosti od 1000 t, a najveća hrvatska plovna dizalica u povijesti je bila Veli Jože, koja je mogla podići 350 t.
  • Na gradilištu se u ovom trenutku nalazi 375 radnika, od čega je 135 tehničkog i pomoćnog osoblja.
  • Ovakvom dinamikom i napretkom radova kineski izvođač je ispred rokova i most bi trebao biti završen krajem 2021. godine.

Usput se fotografiramo i razgovaramo o navedenim zanimljivostima, ulazimo u utrobu mosta gdje se obavljaju razne aktivnosti, penjemo se na sredini na najvišu kotu mosta, odakle puca vidik na sve strane pelješkog i neumskog akvatorija. Nad svim viđenim ostajemo preugodno iznenađeni i frapirani ovim građevinskim čudom i u isto vrijeme ponosni što se ovakav objekt europskoga ranga nalazi upravo na našem hrvatskom moru.

Nakon obilaska gradilišta uputismo se do vinarije „Rizman“ ispred koje se pruža veličanstven pogled na gradilište, u što smo se osobno uvjerili nakon 20-ak minuta vožnje uz vinograde vinarije. Na ulazu u vinariju dočekaše nas vlasnik Mihovil Štimac i njegov prijatelj, a naš zemljak, Jure Pavlović. Obiđosmo sve vinarijine znamenitosti, od vinograda i spremnika za vodu do podruma i bačava punih autohtonih vina. Domaćini nas počastiše degustacijom vina i domaćih proizvoda na terasi kušaonice vinarije „Rizman“, pa nas i darovaše buteljama dobrog vina, na čemu im srdačno zahvalismo. Napravismo još nekoliko fotografija, te se uz prijateljski pozdrav i zahvalu vinarima, zahvalismo i našim inženjerima s mosta Zoranu i Ivici i raziđosmo se u nadi do nekog novog susreta ili u Hercegovini ili na gradilištu, jer će Zoran i Ivica ovaj velebni projekt mosta ispratiti do kraja.

Ulazimo u kombi, te preko Kleka dođosmo do Neuma. U Neumu nas dočekuje prijatelj Josip Njavro, povede nas prema svome ugostiteljskom objektu „Bonita“ i tu nas sa svojim osobljem prigodnim domjenkom vrlo lijepo ugosti i počasti, a na polasku i Josip nas dariva dobrim domaćim vinima. Zatim se novim putom Neum-Stolac, u večernjim satima, vraćamo u svoje župe ispunjeni lijepim dojmovima. Ovo nam je danas bio jedan vrlo lijep, rekreativan i bogato popunjen dan, koji će nam ostati u trajnoj uspomeni. Bogu hvala!