Komemoracija na Radimlji 2012. Dana 19. svibnja o. g. u sklopu manifestacije Stolačko kulturno proljeće organizirana je na Radimlji kod Stoca svečana komemoracija i sv. Misa za sve poginule katolike hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu. U 17,30 sati kod podignutog spomenika, časna sestra Alojzija predmolila je sa školskom djecom i ministrantima pred okupljenim mnoštvom slavnu  krunicu koja je bila prikazana za naše pokojnike. Poslije duhovne točke slijedila je komemoracija.

Na početku župnik don Rajko Marković, pozdravio je predvoditelja misnog slavlja te sve nazočne, naglasio svrhu ovog okupljanja i zahvalio svima koji su osjetili potrebu doći na ovaj hercegovački Bleiburg u Stocu, te navijestio redoslijed programa. Komemoracija je započela “Lijepom našom”, a nastavljena polaganjem vijenaca. Vjence na spomenik hrvatskim žrtvama položili su načelnici hercegovačkih općina, te nazočni predstavnici hrvatskih državnih i drugih instutucija, udruga i stranaka, sve su to popratile prigodnom pjesmom dvije stolačke župne pjevačke skupine: “Vidoštačka kraljica” i “Angelus”. Uokolo spomenika poredali su se kao počasna straža, mladi u narodnim nošnjama iz dva stolačka folklora: HKUD „Stolac“ i HKUD „ Bosansko izvorno kolo“, što je čitavom skupu davalo lijep dekorativni dojam. U 18,00 sati započela je sv. Misa, koju je predvodio u koncelebraciji 10-orice svećenika, don Ivica Boras župnik župe Sv. Mateja iz Mostara.

U nadahnutoj i zapaženoj propovijedi naglasio je kako nas je ovdje okupila vjera u Boga, ljubav prema svome hrvatskom narodu i želja za  istinom o našim poginulima. Velika nam je želja doći do istine i potaknuti odgovorne na svim razinama da se dođe do istine o velikom stradanju naše braće i sestara ovdje na Radimlji i brojnim drugim lokacijama po stolačkoj općini. Ne smijemo zaboraviti sve te žrtve koje su stradavale da bismo mi danas imali slobodu, a gdje smo mi danas? Zašto nas danas nema ovdje deset tisuća, barem onoliko koliko je i njih poginulo na ovom prostoru? Zašto tako brzo zaboravljamo svoju povijest i svoju mučeničku prošlost? Mi smo ovdje da molimo za naše mučenike, za sve naše poginule u svim ratovima, ali iz povijesti moramo nešto i naučiti, da nam se nikad više ne dogodi ovako krvava stvarnost. Naša se krvava povijest i ova mučenička stvarnost na Radimlji mora ispitati, kako je i naši najmlađi, naša djeca po školama, ne bi nikad zaboravili.

U sv. Misi okupljeni puk je pobožno sudjelovao, molio i pjevao, a na licima se osjetila ozbiljnost, što je bio znak da je nazočno vjerničko mnoštvo od preko 1000 osoba svjesno i svetog trenutka i svetog tla na kojem stoji, jer se pretpostavlja da je na stolačkom prostoru, osobito na Radimlji i okolnim jamama u mjesecu svibnju 1945. pobjeno oko 10.000 Hrvata katolika. Sve je na Radimlji završilo zajedničkom pjesmom „Do nebesa nek se ori”, a onda se okupljni puk razišao dostojanstveno u tišini šaljući poruku svima odgovornima da se jednoga dana dođe do potpune istine o našim pokojnima i poginulima.