U subotu, 5. lipnja 2021. u Stocu za vrijeme pučke sv. Mise u 11,00 sati bijaše i slavlje sv. krizme koju je podijelio mjesni biskup Petar Palić. Biskup je došao u pratnji tajnika u župnu kuću u 10,30 sati, gdje ga je dočekao stolački župnik don Rajko sa svećenicima iz susjednih župa. Nakon kratkog osvježenja i razgovora biskup, sa svećenicima, uputio se prema župnoj crkvi, gdje ga na ulazu u sakristiju pozdraviše župni ministranti njih dvadesetak, obučeni u ministrantska odijela. Krizmanici, završeni deveti razred, poredani pred crkvom, spremni za primanje sakramenta sv. potvrde, čekaju na svečani ulaz u crkvu s ostalim sudionicima procesije.
U 11.00 sati zazvoniše sva tri crkvena zvona i najaviše dvostruko sakramentno slavlje današnjega dana. Zatim se iz sakristije pojavi povorka i uputi se na glavna vrata župne crkve. Naprijed križonoša i dvojica svjećonoša, slijede ih ostali ministranti, te sedmorica svećenika koncelebranata, đakon i biskup. Puna crkva: krizmanika, kumova, roditelja, rodbine i prijatelja. Pjevači župnoga zbora „Mladi“ popunili kor, ministranti oko oltara, a i vani pred crkvom puk je Božji poprilično napučio dvorište, koje je razglasno ozvučeno tako da se sve može čuti i razumjeti, dolazio glas s kora ili s oltara.
Na početku sv. Mise župnik najavljuje krizmanički pozdrav biskupu:
Sada će na početku današnjeg slavlja predstavnik svih krizmanika Filip Perić svojim govorom koji je prošao na natječaju i krizmanica Ivana Bošković buketom cvijeća, pozdraviti oca Biskupa i sve nazočne. Natjecalo se za pozdraviti Biskupa njih 11-ero krizmanika, jedan je izabran, a svi su ostali danas uključeni u uloge u sv. Misi: pozdravi, čitanja i molitve. Filipe, izvoli! Filip nastavlja:
Preuzvišeni oče biskupe, srdačno Vas pozdravljam u ime svih nas 17 krizmanika u prelijepoj crkvi Svetog llije Proroka u Stocu. Ujedno Vam izražavam dobrodošlicu u ime cijele župe za Vašu prvu posjetu našoj župnoj crkvi. Danas je u našem životu otvorena jedna nova stranica, na koju će se ispisati svaka riječ koju ćemo danas dobiti od Vas, oče biskupe. Svakodnevnom ustrajnom molitvom, Svetom Misom i vjeronaukom pripremali smo se da dođemo ovdje čiste duše i otvorena srca, primiti sakrament svete potvrde.
Posebno smo zahvalni našem dumi Rajku koji je s nama neumorno učio i poticao nas da spremni dočekamo darove Duha Svetoga. Danas čvrsto obećajmo da ćemo ustrajati u svetoj katoličkoj vjeri, da ćemo surađivati s Duhom Svetim i zauvijek ostati u Božjoj blizini.
Srdačno pozdravljamo naše roditelje koji nas poput stupova vode k crkvenoj Punoljetnosti, naše obitelji i cijelu našu župnu zajednicu, te Vas molimo da nas i dalje pratite svojim molitvama da se nikad ne udaljimo od Boga. Hvala i našim kumovima sto ste prihvatili dužnost da nas pratite i pomažete kroz život. Oče biskupe molimo Vas da ovu svetu Misu prikažete za nas i našu župnu zajednicu te da nam udijelite pečat dara Duha Svetoga koji će nas pratiti svim stazama kojima budemo koračali. Dobro nam došli !
Nakon pozdrava dvoje krizmanika župnik srdačno pozdravlja sav okupljeni narod, po staležima, i na kraju uputi srdačnu dobrodošlicu biskupu sljedećim riječima:
Preuzvišeni oče Biskupe, dragi krizmanici, cijenjeni kumovi, poštovani roditelji, dragi Božji narode! Danas na Dan sv. Krizme u našoj župi, sve vas iskreno pozdravljam okupljene u ovako lijepom broju, pa uime svih vas i u svoje osobno ime poseban pozdrav pastiru naše mjesne Crkve biskupu Petru.. Preuzvišeni, dobro nam došli!
Oče biskupe, Vi ste danas po prvi put kao mjesni biskup u službenoj posjeti našoj stolačkoj župi, povodom dijeljenja sakramenta sv. Krizme, zato nam je i radost veća, ali Vi ste kod nas predvodili sv. Misu u Stocu, prije 9 godina, na Novu Godinu-Mariju Bogorodicu 1. siječnja 2012., kao generalni vikar Dubrovačke biskupije u pratnji bivšeg generalnog vikara Dubrovnika don Mirka Maslaća. Tada ste nam održali vrlo lijepu i prikladnu propovijed, razumljivu za sve uzraste puka Božjega. Još se sjećamo kako ste, između ostalih poticajnih misli, posebno rastumačili riječ „blagoslov“, pa ste rekli: „Ta riječ uprisutnjuje Boga, to znači: Bog te pogledao, Bog bio s tobom, Bog bio na ovome mjestu i s ovim osobama. Blagoslov nije nikakvo uklanjanje magije, nego zazivanje Boga i predaja Bogu onoga što blagoslivljamo“. …Vidite kako mi u Stocu dobro pamtimo propovijedi. Poslije bratskog ručka u Župnoj kući, na Vaš zahtjev, obišli smo po lijepom zimskom, sunčanom danu nekolike naše stolačke kulturne destinacije: Daorson, Križevac-stari grad Vidoški i Radimlju, a onda ste se uputili prema Dubrovniku.
Oče biskupe Vi danas dolazite u župu Stolac, koja se nalazi na krajnjem istoku hrvatskog korpusa uopće, od nas više istočno u velikom broju nema ni Hrvata ni katolika, mi smo svjesni svoje uloge, tu smo i tu ostajemo. Župa Stolac graniči s deset okolnih župa Trebinjske biskupije, što nije slučaj ni s jednom drugom župom. Župa ima gradove Stolac i Ljubinje i 30-ak sela i zaselaka u kojima sada netko živi i ima 10-ak zaselaka praznih u kojima sada nema nitko. Župa ima 40 grobalja i 25 kapelica, a u 21 od njih govori se sv. Misa barem jednom godišnje. Imamo i jednog đakona Karmelićanina koji se upravo danas na Mariji Bistrici redi za svećenika, a Mladu Misu će, ako Bog da, slaviti u Stocu, subota, 3. srpnja o. g. u 11,00 sati, uključimo ga danas u svoje molitve i ovu sv. Misu. U našoj župi živi 2.677 vjernika u 797 obitelji, svake nedjelje govore se 3 sv. Mise, koje su prilično dobro posjećene.
Preuzvišeni, danas pred Vama stoji 17-ero krizmanika: 5 dječaka i 12 djevojčica. Dobro su dolazili na vjeronauk i dobro naučili. Trud se isplatio, iako nije bilo lako, a naravno da uvijek može biti bolje i to ćemo nastojati, a u tome ćete nas sigurno i Vi danas potaknuti, jer dolazite kao pastir i učitelj naše mjesne Crkve. U to Vam ime i kličem uime ovog vjerničkog skupa, ovih krizmanika i u svoje osobno ime: Pastiru naše hercegovačke Crkve, dobro nam došli!
Poslije župnikove dobrodošlice, biskup započinje sveto misno slavlje, zahvaljuje na pozdravima i krizmanicima i župniku, pozdravlja svećenike koncelebrante, krizmanike, kumove, roditelje i sav puk Božji te sve poziva na pobožno i iskreno kajanje. Pod sv. Misom čitaju i predmole molitvu vjernika krizmanici, a đakon Ivan naviješta Evanđelje. Poslije Evanđelja biskup je održao lijepu i prigodnu propovijed koju ovdje donosimo u cijelosti:
Braćo svećenici,
Dragi krizmanici,
Draga braćo i sestre!
- Okupljeni smo danas oko Uskrsloga Krista i želimo ga moliti da svojim Duhom zaogrne srca ovih mladih ljudi koji stoje pred nama, kao okupljenom zajednicom vjernika. Božja Riječ koju smo čuli pomaže nam uroniti u ovo otajstvo koje se sada događa. Čuli smo iz Djela Apostolskih kako su apostoli obilazili i navješćivali Riječ. Posebnu ulogu imaju Petar i Ivan. Oni se „pomoliše, polagahu ruke“, a oni koji su ih slušali i povjerovali Riječi „primahu Duha Svetoga“.
- Od apostolskih vremena do danas Crkva čini isto: zajednica vjernika se moli, nasljednici apostola – biskupi mole se, polažu ruke, a oni koji su otvorena i spremna srca primaju Duha Svetoga.
Crkva želi da se osjećamo potpuno dijelom ovog najsvjetlijeg otajstva života i ljubavi. Da ne zaboravimo ni radnim danima da je Gospodin uistinu uskrsnuo! Ova nas misao mora neprestano pratiti i ispunjavati našu dušu.
Tko nam pomaže da održimo na životu sigurnost Uskrsnuća? Duh Sveti. On je posljednji dar koji Uskrsli Isus povjerava onima koji vjeruju u njegovu riječ. Čuli smo ga maloprije u Ivanovom evanđelju: “Molit ću Oca … da Duh istine bude s vama zauvijek, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer ostaje s vama i u vama je.” - Duh Sveti koji ostaje kao pratilac u svakodnevnom životu je Duh Istine: on je taj koji nam pomaže da se sjetimo Isusovih riječi, on je taj koji nas podupire u odluci da živimo prema Evanđelju.
Ovog posebnog prijatelja, koji je izlazi izravno iz srca Boga Oca, nije lako vidjeti i prepoznati: budući da je nevidljiv, svijet ga ne primjećuje i ponaša se kao da ne postoji.
Samo zato što je nevidljiv, prolazi nezapaženo. Samo zato što nije bučan, nitko ga ne primjećuje! To je rizik nas ljudi: toliko smo navikli doživljavati svijet kroz prozore svojih očiju, da se teško sjećamo da oko nas postoji toliko mnogo istinitih, stvarnih, aktivnih stvari , čak i ako ih ne vidimo!
Na primjer, naš dah. Svi dišemo, okruženi smo dahom drugih ljudi, životinja i biljaka, ali dah je nevidljiv i čini se da ga nema. Dah nam daje život, ali je toliko lagan i nevidljiv da na njega ne obraćamo pažnju. Toliko smo navikli na disanje da ga se sjetimo samo kad ostanemo bez daha, samo kad nam se čini da nam dah zataji.
Znači postoji nešto, što naša osjetila ne opažaju. Na primjer, radio valovi.
Oni su uvijek oko nas, jer su dio sunčevih zraka koje dopiru do našeg planeta. Svemir – je sve, samo ne mir. Što mislite, tko je najveći „galamdžija“ u našem planetarnom sustavu? Isti onaj koji je i najsvjetliji. Sunce. Sunce zrači u svim dijelovima spektra, pa tako i u radio spektru. Stoga smo uvijek okruženi radio valovima, ali dok ne uključimo pravi instrument da ih pokupi, ne primjećujemo ih! Kad bismo ovdje, sada, usred svoje tišine, uključili radio, odmah bi ovo okruženje bilo ispunjeno glasovima i glazbom. Svi se ti zvukovi ne mogu naći u radio kutiji: oni su ovdje, prisutni oko nas, u obliku valova koje naše oko ne može vidjeti i uho ne može dešifrirati. Kada koristimo pravo sredstvo, možemo ih prepoznati i uživati u njima.
- Možemo reći da se isto događa i s Duhom Svetim: on je s nama, uvijek. Obavija nas, okružuje, prati, ali ako nismo pažljivi na njegovu prisutnost, ne primjećujemo je. Sve dok se ne služimo sredstvima sabranosti i molitve, on ostaje šutljivi i nevidljivi suputnik. Kad mu se obratimo i postanemo svjesni njegove prisutnosti, počinjemo ga prepoznavati. Prepoznajemo ga i opažamo u dobrim i plemenitim željama koje se javljuju u srcu; u mislima o miru, ljubavi, velikodušnosti koje vidimo kako cvjetaju u nama. Prepoznajemo ga u sposobnosti opraštanja, kad osjetimo u sebi. Otkrivamo ga u divljenju svoje duše pred ljepotom prirode. Duh Sveti nam se otkriva u zagrljaju i blizini ljudi koji nas vole.
Tada on više nije nevidljivi dar, nego konkretan i vrlo prisutan dar u našem životu! Zbog toga Gospodin Isus kaže: “Poznajete ga jer kod vas ostaje i u vama je.” Istina je: poznajemo ga, prijatelja Duha Svetoga, samo ga moramo naučiti primijetiti.
- Znate li kako se Duh kaže na hebrejskom, jeziku na kojem je Isus govorio? Kaže se Ruah, što znači “dah”.
Duh Sveti je Božji dah, odnosno on je neodvojiv od Njega. Dakle, kada se damo Duhom Svetim zaogrnuti, uronjeni smo u Božji dah: možemo zajedno disati s njim, biti jedno s njim. Kad se dvoje ljudi zagrle, ne samo na trenutak, kao da se opraštaju, nego kad ostanu zagrljeni neko vrijeme, njihovo disanje počinje imati isti ritam, gotovo kao da postaju jedno. Svaki put kad dopustimo biti uronjeni u dah Duha Svetoga, možemo ući u Božji dah, zagrljeni s Njim, srce u srcu, čvrsto povezani.
Danas, kad primate Duha Svetoga i njegove darove, svi mi molimo za vas da budete u životu pažljivi na prisutnost Duha Svetoga pored sebe i u sebi i svi se mi obvezujemo svakodnevno živjeti zapovijed ljubavi. To je naš najbolji pokazatelj da ljubimo Isusa.
Poslije homilije slijede krsna obećanja, molitva biskupova nad krizmanicima i sv. krizma. Pristupaju krizmanici s kumovima pred biskupa jedno po jedno pred oltar gdje im biskup podjeljuje sakramenat sv. krizme, a pjevači pjevaju himan „Dođi Duše Presveti“! Za vrijeme sv. pričesti biskup pričešćuje krizmanike i kumove, a trojica svećenika roditelje i ostali puk Božji, dok kor intonira, a čitava crkva složno i pobožno prihvaća pučku euharistijsku pjesmu: „Zdravo Tijelo Isusovo“. Nakon popričesne molitve župnik izriče završnu zahvalu ovim riječima:
Evo hvala Bogu, dođosmo dostojanstveno do kraja ovoga našeg današnjeg slavlja. Zahvaljujem o. Biskupu što je došao k nama, podijelio sv. Krizmu i uputio nam očinsku riječ. Hvala dobrim župljanima, krizmanicima, pjevačima, ministrantima i mladima na svesrdnoj angažiranosti ovih dana, Policiji na uredovanju, a svima vama na današnjem dostojanstvenom držanju. Krizmanici! Ovo je za vas veliki dan, zato vam kličem od svega srca: Krizmanici! Čestitam! Čestitam i vašim kumovima i roditeljima! A sada na kraju: slikanje s Biskupom ovdje pred oltarom. Poslije svega duhovnog sadržaja ovdje u crkvi, sada će naši momci iznijeti vani pred crkvu pod staru lipu, osvježavajuća pića, gdje ćemo se malo, uz ugodan razgovor, počastiti, pa na obiteljski ručak, a Biskupa i svećenike ugostit ćemo u Župnoj kući. Krizmanici, vi ćete kod svojih kuća jednim Očenašom blagosloviti, jelo, obitelj, kumove i goste. A na kraju ćemo zamoliti oca Biskupa da s ovoga svetoga mjesta na sve nas i čitavu našu župu zazove obilje Božjega blagoslova, pa slikanje i završna pjesma.
Bogu hvala na današnjem danu!
Biskup prije blagoslova potiče još jedanput krizmanike na odgovornost u mladenačkom životu i suradnju s Duhom Svetim, zatim na sve zaziva blagoslov Presvetoga Trojstva Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Poslije slijedi slikanje s biskupom, gdje biskup srdačno čestita krizmanicima ovaj svečani dan, pjeva se završna pjesma i odlazak na bratsku gozbu u župnu kuću, a svijet se neko vrijeme zadržao pred crkvom u čašćenju i ugodnu razgovoru. Pred župnu kuću dođoše još neki svećenici na čestitanje i bratsko druženje. Biskup blagoslivlje jelo i sve nazočne, a župnik svima zaželje dobar tek i ugodno stolačko poslijepodne. Za vrijeme objeda stvorila se jedna vrlo lijepa, prijateljska i opuštena atmosfera i Bogu hvala na svim dobročinstvima koja nam udjeljuje prigodom ovakvih susreta.
