Nakon preduge šutnje o stradanjima hrvatskih vojnika i civila na Križnim putevima kojim su odvođeni u logore i razna stratišta, tek se glasno progovorilo nakon devedesetih godina prošloga stoljeća.
Poznato je kako je jedan od Križnih puteva vodio u Hercegovinu. Brojni su svjedoci koji su otkrili lokacije stratišta, a jedno od većih je na Radimlja.
29. svibnja, na Radimlji, prinoseći Euharistijsku gozbu, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća molilo se za sve žrtve. Kako dolikuje susret započeo je Himnom hrvatskog naroda.
Odmah iza himne, minutom šutnje svatko se osobno pomolio za poginule i stradale na Radimlji i na svim drugim stratištima hrvatskih vojnika i civila stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću.
Vijence pored spomenika položili su: Izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora, Gradonačelnik Stoca, zajedno s ostalim gradonačelnicima i načelnicima i Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, izaslanstvo Republike Hrvatske, Počasni Bleiburški vod, Hrvatsko žrtvoslovno društvo i ostala izaslanstva.
Počasna straža prilikom polaganje vijenaca, oko spomenika žrtvama, bilo je HKUD Stolac u narodnim nošnjama.
Svetu Misu predslavio je Biskupijski vikar za Trebinjsko – mrkansku biskupiju don Antan Luburić s četrnaest svećenika koncelebranata.
Na kraju svete Mise, stolački župnik don Ljubo Planinić zahvalio se svima na dolasku, posebno
ujedinjenom pjevačkom zboru s prostora Mostarsko – duvanjske i Trebinjsko – mrkanske biskupije, organizacijskom timu na organiziranju sv. Mise i komemoracije kao i svim predstavnicima društvenog života u BiH.
Radimlja i budućnost: S Misom i komemoracijom na Radimlji šetalo se od datuma do datuma
Dobro je što je dogovoreno obilježavanje na nivou Hrvatski i Bosne i Hercegovine. Dogovoreno je da se obilježavanje Križnog puta započinje na sramotnom mjestu „Bleiburškog polja“ gdje se dogodila izdaja i predaja hrvatskih vojnika i civila u svibnju 1945. Ipak, ove godine zbog, zbog neusuglašenih stavova Misa i komemoracija nije bila na bleiburškom polju nego u Klagenfurtu, potom na Udbini gdje se nalazi „Svehrvatski grob“, u Zagrebu i završavanjem komemoracije „svibanjske tragedije“ n Radimlji kod Stoca.
Oduzeti nečiji život može samo onaj koji mu ga je i dao, a to je Svemogući Bog. U svakom ratu vlada zlo i zlo oduzima nečije živote, ali u poraću gdje zlo umanjeno djeluje, nitko ne smije oduzimati ničiji život. Nema nitko pravo uzeti Božansku osnovu u svoje ruke i nekom oduzimati život. U Bleiburgu su neki uzeli u svoje ruke osnov i Božanski temelj te sudili „krivog i nevinog“, a na Radimlji izdaja i crna presuda je doživjela svoj „krajni cilj“.
Potrebno je nastaviti istraživati istinu, grobove, stratišta, moliti se za pokoj stradalih i kako dolikuje svijetu koji štuje apsolutne osnove i temelje ponašati se prema stradalim, ubijenim i neznano pokopanim ili negdje bačenim.
Svima molimo pokoj vječni.
