Poput kamena žestaca čuvaju svoj identitet

Župnik don Rajko Marković
mladi su budućnost
Župa sv. Ilije u Stocu, prema popisu iz prošle godine, ima 3.123 vjernika koji žive u 796 hrvatskih katoličkih obitelji. U maticu krštenih u prošloj godini upisano je 33, a umrlih 28 osoba, dakle 5 je više rođeno nego umrlo. Krizmanika je bilo 62, vjenčanih 15 parova, a prvopričesnika 40. Osnovnu školu pohađa 368 učenika, dok je u srednjoj školi 314 učenika Hrvata katolika.
U pitomoj dolini dijela jugoistočne Hercegovine nalazi se grad Stolac koji svojim korijenima daleko seže u povijest. Smješten je podno tvrđave Križevca, na obalama bistre i hladne rijeke Bregave. Prijeratna općina Stolac imala je 18.000 stanovnika, a danas su to dvije općine, zapravo nalaze se u dva entiteta. Stolac je u Federaciji BiH-u, a Berkovići u Republici Srpskoj. Prema procijeni, Stolac nastanjuje oko 14.000 stanovnika. U crkvenoj podijeli to je dekanatsko sjedište koje se nalazi u drevnoj Trebinjskoj biskupiji. Obilježeno je brojnim kršćanskim povijesnim toponimima iz najstarijih vremena, kao što su: Križevac, Krstine, Križane, Crkvine, Vidoštak, Vidoški. Stolac se prema svim nalazima ubraja u najraniju kršćansku povijest. Na polju Vidoštaku u Popratima kod Stoca pronađen je reljefni prikaz Bogorodice s Isusom u naručju iz 11. stoljeća koji je postao amblemom Trebinjske biskupije.
Više rođenih nego umrlih

Župna crkva sv. Ilije Proroka
Župom sv. Ilije proroka upravlja don Rajko Marković koji u predstavljanju župe kaže: »Na centru našega grada bila je, po sudu brojnih povjesničara i arheologa, biskupija Sarsenterum iz 5. i 6. stoljeća s bazilikom, koja je srušena 1519. naredbom sultana Selima I. Javuza i na njezinim temeljima napravljena džamija Selimija. Današnja katolička župa Stolac osnovana je 1863. – prije 150 godina – i stavljena pod zaštitu sv. Ilije proroka. Stolac je povijesni grad u kojem je kršćanstvo zaživjelo već u prvim stoljećima, a vjera hercegovačkoga puka jaka je i neslomljiva, kao i ovaj hercegovački kamen žestac. Imali smo tešku i mučeničku povijest, ali i hrabre i uzorne duhovne pastire koji su odgovorno stali na čelo ovoga naroda i neustrašivo ga vodili kroz bure i oluje. Svjesni smo da stojimo na braniku i svoje katoličke vjere i svoga hrvatskog naroda. Ostali smo i ostajemo na ovom raskrižju vjera i kultura čuvajući i živeći sve one neprolazne vrijednosti koje smo stekli u svojim obiteljima. Vjerni hercegovački puk, koji voli i poštuje svoje duhovne pastire, zna i uvijek je u povijesti znao prepoznati što je dobro a što zlo, i uvijek se opredijeliti i prihvatiti ono što je dobro. I ta ga je vrlina održala na ovim povijesnim ognjištima kroz mnoga stoljeća. Župa sv. Ilije u Stocu, prema popisu iz prošle godine, ima 3.123 vjernika koji žive u 796 hrvatskih katoličkih obitelji. U maticu krštenih u prošloj godini upisano je 33, a umrlih 28 osoba, dakle 5 je više rođeno nego umrlo. Krizmanika je bilo 62, vjenčanih parova 15, a prvopričesnika 40. Osnovnu školu pohađa 368 učenika, dok je u srednjoj školi 314 učenika Hrvata katolika.« Komentirajući socijalnu sliku, župnik Marković ističe da se u gradu život pomalo normalizira, odnosno, bolje rečeno, ljudi se sve više navikavaju na život kakav im je ponudilo vrijeme. »Svjesni su stanja u kojem se nalaze«, ističe župnik Marković. »Znaju da preko noći ne može biti bolje, ali je bitno da ne gube nadu u bolju budućnost. Potpora su jedni drugima i pomažu si međusobno. Rat je učinio svoje, mnoge otjerao s ognjišta. Mnoge su obitelji ucviljene, a mnogi ostali bez igdje ičega. Osnovu gospodarstva prije rata činile su metalna i tekstilna industrija te poljoprivreda, a u sezonskom obliku i turističko-ugostiteljske usluge. Tako je prije rata bilo oko 6000 zaposlenih u tvornicama koje su u ratu porušene, a u privatizaciji dokrajčene. Danas je uposleno manje od 1000 ljudi, pa se puno nade u otvaranje novih radnih mjesta polaže u novoizgrađenu poslovnu zonu ‘Hodovo’, na Dubravama. Ipak ljudi se osjećaju da su od mnogih zaboravljeni, jer nedovoljno se ulaže u Stolac. Ne bi tu trebalo mnogo da se započete kuće prognanicima završe i da se podigne u ratu uništeno gospodarstvo, jer kad bi se ljudi zaposlili, oni bi sami mnoge svoje probleme rješavali. Naš čovjek ne traži toliko dar koliko rad.«
Imaju sjemeništarca i bogoslova
Župnik Marković ističe da župa pokriva gradove Stolac i Ljubinje te 30 sela i zaselaka u kojima sad ponetko živi, a ima i 10-ak praznih sela u kojima nema nikoga. Ta su sela pod srpskom upravom. Isto tako župa ima 40 grobalja i 20 kapelica. Od toga na 18 mjesta slavi se misa. Sada župa ima jednoga bogoslova, Damira Pažina, i jednoga sjemeništarca, Stanka Pažina. »Kao i drugdje, na području župe ima 50-ak samačkih domaćinstava, bilo da su osobe neudane ili neoženjene, ili je jedan od roditelja ostao na ognjištu a djeca se razišla po svijetu«, navodi župnik Marković. »Neženja u župi, kojima je već ‘pravo’ vrijeme ženidbe prošlo, ima oko 100, i Bog zna hoće li se ikad oženiti. Puno njih ima sve riješeno, i stambeno pitanje i materijalna primanja, ali jednostavno su ostali neženje, a to je inače bolna rana hrvatskoga naroda u današnje vrijeme. Mladih obitelji u župi ima jako puno, i to s troje, četvero ili petero djece. Hvala Bogu, ne boje se života, vole život i rađaju djecu. Neki roditelji rade u Hrvatskoj, a neki u Stocu, ali se uglavnom vikendom okupljaju na svome ‘ognjištu’, u svojim obiteljima. Hrvati su duhovno, kulturno i životno duboko ukorijenjeni u bitak Bosne i Hercegovine i unatoč strašnom i tragičnom ratu, agresiji i zločinima, zasigurno nećemo nestati. Borit ćemo se i izboriti za svoja ljudska i građanska prava i narodne slobode, kako se to kaže, pa koliko god dugo trajalo. Iako su Hrvati jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, svjedoci smo da u stvarnosti tomu nije tako.

Za vrijeme nedjeljnih misa crkva je dupkom puna
Deklarativno nam se neka prava i priznaju, ali stvarnost je daleko od onoga što zaslužujemo i što nam pripada, a zaslužujemo i moramo biti ravnopravni s druga dva konstitutivna naroda. Izdržali smo mnoge nedaće i nevolje tijekom povijesti, pa ćemo, uvjereni smo, uz Božju pomoć i ovo izdržati, te bolju i svjetliju budućnost graditi. Ulaskom Republike Hrvatske u EU nadamo se da neće biti dramatičnih’ promjena, osim nešto ažurnijih kontrola na granicama. U medijima se puno piše o toj temi, ali se do malo pravih informacija teško dolazi, pa ćemo vjerojatno morati pričekati 1. srpnja 2013. Pozitivno je, ako je točno, da će većina Hrvata iz BiH-a, koji imaju dvojno državljanstvo, također postati državljani Europske Unije i imati ista prava kao i građani u Hrvatskoj. U biti smo susjedi, isti narod, povezuju nas brojne osobne, rodbinske, kulturne, tradicijske, poslovne poveznice, pa se nadamo da će Republika Hrvatska nakon ulaska u EU intenzivno nastaviti pomagati BiH-u na tom istom putu.«
Solidarnost i brojne laičke skupine

Za većih blagdana u crkvenom dvorištu ostane više od polovine vjernika
Govoreći o stanovništvu na području Stoca, župnik Marković ističe: »U župi nema nitko na rubu gladi ili da je gladan. Imamo župni karitas, Kruh sv. Ante, i međusobnu solidarnost. Solidarnost je zaista na djelu jaka. Ljudi jednostavno znaju tko je potreban i samoinicijativno pomažu jedni drugima, a mnogima pomaže i župa. Nikoga ne vratimo s vrata ako mu je potrebna bilo kakva pomoć. Na žalost, u posljednjih nekoliko godina iz svijeta za župni karitas ne primamo ništa, ili jako malo, pa nas je to zbilo u samoorganiziranu samopomoć. Proradili su i dobrosusjedski odnosi i jači osjećaj imućnije rodbine za one koji sad nemaju ili oskudijevaju. U karitas su uključeni župljani svih dobi, pa se znade dogoditi da mladi, koji sezonski ljeti rade po Hrvatskoj, najesen kad se vrate znaju od svoje zarade podijeliti pakete ili nešto novca najsiromašnijima u župi, naravno u našem zajedničkom dogovoru.«
Župnik Marković kaže: »Ovdje u Stocu, a i prije gdje sam bio, nastojao sam da djeca i mladi budu povezani s Crkvom na bilo koji način. Hvala Bogu, u ovoj župi ima mnogo djece i mladih. Samo osnovna škola u Stocu broji 368 djece, a srednja 314 mladih. Nastojimo ih aktivirati koliko je god moguće. Časna sestra Alojzija Ramljak, uz brojne crkvene i župne aktivnosti, drži vjeronauk u osnovnoj, a ja u srednjoj školi, dok časna sestra Slava više radi u krugu redovničke kuće i župnoga dvora. Djecu i mlade uključujemo u pripremanje župnih svečanosti, pripremanje nedjeljna čitanja, pjevanje i slično.
Imamo više župnih pjevačkih zborova. Tu je dječji zbor ‘Slavuji’, dječji zbor ‘Modra rijeka’, djevojačka pjevačka skupina ‘Angelus’, ‘Klapa 6’, djevojačka pjevačka skupina ‘Vidoštačka kraljica’, veliki župni zbor mladih, zatim dramska sekcija, karitativna sekcija, HKUD ‘Stolac’ sa 100 mladića i djevojaka, HKUD ‘Bosansko izvorno kolo’ s 30 mladih, međužupna nogometna liga Hercegovine koja okuplja 15 mladića, ministrantski zbor ima 60 ministranata, nedjeljni čitači imaju 100 članova. Tu su još župni volonteri, crkveni odbori ‘Apostolski zbor’ s 12 maturanata, a po pastoralnoj potrebi još pokoja skupina. Može se reći da je više od 300 mladih aktivno uključeno u život i rad župe kroz 15-ak različitih skupina, zajednica i društava, od pjevačkih i ministrantskih pa do folklornih i sportskih. Prošle godine biskup Ratko Perić osnovao je Djelo za duhovna zvanja, u koje se uključilo oko 340 osoba stolačke župe, a među njima najviše mladih. U velikom broju naših obitelji još uvijek odzvanja večernja molitva.
Moderni poroci, kao što su droga, alkohol i nemoral, hvala Bogu još uvijek nisu našli uporište na ovom prostoru. Natalitet nam je jači od mortaliteta, što ulijeva nadu za budućnost. Imamo dobru mladu generaciju koja može dati dobre rezultate.«
Još odzvanja obiteljska molitva
Govoreći o bogatom duhovnom životu župe i pastoralnom radu, župnik Marković ističe da je trajno dinamičan. »Naprimjer u korizmi imali smo predavanja za mlade i predavanja za bračne parove. Svaki petak u korizmi imali smo križni put s narodom u

Listopadske pobožnosti u Stocu 2020.
gradu na brdo Križevac, pa zatim misu. Na Veliki petak u križnom putu iziđemo na Križevac u molitvi i pjevanju Gospina plača uz čitav grad. Sudjeluje brojni puk, ‘apostoli’ budu obučeni u prikladno ruho, a na Križevcu se održe obredi Velikoga petka. Svečanu misu imamo tradicionalno na Uskrsni ponedjeljak na Križevcu. Ove smo godine organizirali pučke misije, koje su trajale tjedan dana, od 10. do 17. ožujka, a voditelji su bili oci dominikanci: o. Ivo Plenković i o. Jozo Čirko. Na Tijelovo slavimo misu s biskupom i svećenicima iz okolnih župa, a poslije priređujemo procesiju kroz grad koju predvodi biskup. Poseban je spomen na Radimlji gdje se slavi misa za sve poginule u Drugome svjetskom ratu. Prema procjenama na Radimlji i po stolačkoj okolici ubijeno je i u jame bačeno više od 10.000 Hrvata, koji su iz Mostara u jednom kraku križnoga puta 1945. Upućeni prema Stocu. Redovito se misa slavi sredinom svibnja. U nizu pastoralnih aktivnosti tu je tradicionalni adventski koncert, u mjesecu svibnju i listopadu u crkvi organiziramo Gospine pobožnosti na koje se skupi puna crkva naroda. Zapravo, svake nedjelje slave se redovito tri mise i dolazak je vjernika u crkvu dobar, svi staleži vjernika dobro se odazivaju, pa tu kao župnik mogu biti zadovoljan, ali naravno da uvijek može bolje i više. Pristup je sakramentima dobar, župljani redovito obavljaju pobožnosti prvih petaka, prvih subota i prvih nedjelja. Za patrona, blagdan sv. Ilije proroka, i supatrona, blagdan Male Gospe, u župi su organizirane trodnevnice, kad se svi župljani ispovjede, kao i za početak i svršetak školske godine.
Velike ispovijedi organiziramo za Uskrs, Božić i Veliku Gospu, te za vrijeme mjeseca svibnja i listopada uz večernje pobožnosti i mise. Što se tiče braka i obitelji, u stolačkoj župi dobro

Župljani prakticiraju sakramentalni život
funkcioniraju. Ponekad, ali vrlo rijetko, dogodi se i koja rastava iz samo njima poznatih razloga. Obitelj je na visini i u mnogima odzvanja zajednička večernja molitva. Bračni parovi najčešće redovito i zajedno dolaze na misu i sakramente te razna predavanja, koja se ponekad posebno za njih organiziraju u našoj župi.« Župnik Marković ističe da u župi djeluju i razne skupine i udruge. »To je tako tradicionalno. Od njih ima dobre pomoći u pastoralu i od njih dolaze razne inicijative za razne pothvate i događanja u župi. Pogotovo su uključeni mladi, na kojima i počiva budućnost naše župe. Oni svojom aktivnošću, kroz svoje razne skupine i udruge, puno pridonose duhovnom rastu i napretku župe. Svi su župljani vrlo aktivno uključeni u život župe. Neki su organizirani, a neki se odazivaju na poziv župnika. Ponosni su na svoju crkvu i na svoju župu, pa vrlo rado održavaju i crkvu i njezin okoliš. Sve su skupine i udruge uglavnom dragovoljci, pa je na taj način s njima i lakše raditi i surađivati. Vrlo rado surađuju i s našim časnim sestrama i sa župnikom.«
Svaki peti katolik ubijen

Biskupijski pastoralni centar uređuje se u centru grada
Što se tiče gradnje, održavanja i obnove objekata, župnik Marković navodi da je župna crkva sv. Ilije proroka izgrađena 1902. Obnavljana je i uređivana. Granatirana je 1993. U crkvi se nalazi i sakralna umjetnička galerija koja predstavlja svece i blaženike Crkve u Hrvata te svece Opće Crkve koji se posebno štuju u Stocu i stolačkom kraju. Pastoralni centar sv. Leopolda Bogdana Mandića izgrađen je i blagoslovljen 2008. U središtu Stoca otkupljen je prostor i započela je gradnja duhovno-pastoralnog centra Trebinjsko-mrkanske biskupije sa zvonikom, čija su zvona prvi put nakon 500 godina zazvonila pred Božić prošle godine, na radost svega puka kršćanskoga. Stolac ima svoju bogatu kršćansku i kulturnu povijest, ali sigurno ima i obećavajuću budućnost. U crkvenom dvorištu nalazi se i spomenik žrtvama Drugoga svjetskog i Domovinskog rata župe Stolac. Naime, od 1941. do 1945. godine u stolačkoj je župi ubijen ili nestao svaki peti katolik, a među svima tim poginulima, nestalima i nikad pronađenima bila su 294 mladića. To znači: 294 nove obitelji manje. Ukupno je poginulo 669 osoba: 3 svećenika, 306 vojnika i 360 civila. »U BiH-u je stanje inače loše za svakoga, a posebno za mlade, pa tako i u našoj župi«, kaže župnik Marković. »Budućnost je mladih na ovim prostorima neizvjesna. Oni vole svoj grad, Stolac, i svoju rodnu župu. Još uvijek, dok rade po Hrvatskoj, koja nam je blizu, rado se vraćaju u svoju župu i žive sa svojim roditeljima, ali osnivanjem obitelji, u Hrvatskoj se prijavljuju i ostaju tamo zastalno, socijalna ih situacija na to tjera.
U vjerskom pogledu mladi su vrlo privrženi crkvi i vjeri, kako ovdje u rodnoj župi, tako i kad odu u druge župe širom svijeta. Kao svećeniku i kao čovjeku najteže mi je kad vidim da je loša perspektiva ovih katolika i prema tomu cijeloga hrvatskog naroda, i u ovom kraju i u cijeloj Bosni i Hercegovini. I ako se hitno ne popravi materijalno stanje, sve ćemo više i više iseljavati, a to nije dobro za budućnost Crkve na ovim prostorima. Osim loše materijalne situacije, teško mi je i kad se netko duhovno izgubi, kad se ne snađe u braku, kad se izgubi iz obitelji, još mi je posebno teško ako mu se ne može pomoći, ali Bogu je sve moguće.«
Svestranost redovnica okuplja mlade

s. M. Slavomira Škojo

s. M. Alojzija Ramljak
Na području župe djeluju redovnice zajednice sv. Vinka Paulskoga, odnosno milosrdnice. Prve četiri milosrdnice došle su u Stolac 1936, da bi sedam godina kasnije, 1943, napustile grad. Sestre milosrdnice ponovno su došle u Stolac 1967. i u proteklih 45 godina u župi se izmijenilo 20-ak redovnica. Aktivne su u župnom pastoralu: vjeronauku, pjevanju, sviranju, uređenju crkve, župne kuće, ručnim radovima, a u novije vrijeme i vjeronaukom u školi. Sad u župi djeluju dvije časne sestre milosrdnice: s. M. Slavomira Škojo, koja vodi brigu o domaćinstvu, o župnoj kući i o »samostanu«, i s. M. Alojzija Ramljak, katehistica, koja predaje vjeronauk u osnovnoj školi i u župi, voditeljica je mlađih župnih zborova, radi s djecom i mladima te vodi brigu o župnoj crkvi i pastoralnom centru.
Vrlo aktivan u župi je projektant ing. Robert Raguž koji stručno projektira sve nove objekte za gradnju, kao i stare za popravak.

Božo Pavlović

Ante Marijanović

ing. Robert Raguž
Ante Marijanović član je katoličke malonogometne lige. Ističe da se rado okuplja skupina mladića koji igraju po katoličkim pravilima, dakle korektno i bez psovke. Božo Pavlović predstavnik je dramske sekcije koja ima sedamdesetak članova. Ističe da su im nastupi jako zapaženi, a godišnje izvedu do deset nastupa u školi i u crkvi. »Studiram pravo u Mostaru i nadamo se najboljem ovdje u Stocu, jer čini mi se da sve nekako ide nabolje«, navodi Pavlović. Ana Vukić studira u Mostaru turizam i zaštitu okoliša, a predstavnica je volontera svih dobi. »Ima nas tridesetak volontera u župi, pomažemo najviše časnoj sestri pri uređenju crkve i dvorišta, zatim posjećujemo stare i nemoćne«, svjedoči studentica Vukić. Studentica treće godine turizma i zaštite okoliša Željana Krešić u predstavljanju čitača kaže da skupina okuplja stotinjak članova. Podijeljeni su po manjim skupinama radi lakšeg uvježbavanja. Sastaju se redovito, a stariji pomažu mlađima. Kristijan Šutalo je predsjednik ministrantske skupine. »Ima nas šezdeset ministranata i dijelimo se u tri skupine«, kaže Šutalo. »Imamo odjeću za nas 30, pa se izmjenjujemo, zapravo dogovorimo se na našim ministrantskim sastancima koji se održavaju subotom.«
„Budućnost je mladih na ovim prostorima neizvjesna. Oni vole svoj grad, Stolac, i svoju rodnu župu. Još uvijek, dok rade po Hrvatskoj koja nam je blizu, rado se vraćaju u svoju župu i žive sa svojim roditeljima, ali osnivanjem obitelji, u Hrvatskoj se prijavljuju i ostaju tamo zastalno, socijalna ih situacija na to tjera. U vjerskom pogledu mladi su vrlo privrženi Crkvi i vjeri, kako ovdje u rodnoj župi, tako i kad odu u druge župe širom svijeta. Kao svećeniku i kao čovjeku najteže mi je kad vidim da je loša perspektiva ovih katolika i prema tomu cijeloga hrvatskog naroda, i u ovom kraju i u cijeloj Bosni i Hercegovini«, kaže župnik Marković.“
Bogatstvo su i dva hrvatska KUD-a

Nikola Vujnović
Nikola Vujnović , predsjednik HKUD-a iz Stoca, ističe da je župnik Marković osnovao društvo koje ima oko 100 članova, isključivo mladića i djevojaka župe Stolac. Njeguje, pjeva, pleše, svira, igra i promovira pjesme i običaje Hrvata stolačkog kraja. Nastupali su diljem Hrvatske i u drugim europskim zemljama. Ujedno je i crkveni župni zbor župe Stolac, pa tako pjeva i na raznim crkvenim prigodama i misama. Društvo svake godine organizira i domaćin je Ilindanskih susreta u Stocu za patron župe i Dan općine. U župi Stolac djeluje HKUD »Izvorno bosansko kolo«, koje je osnovano od doseljenika, zapravo od onih koji su protjerani za vrijeme Domovinskoga rata i našli utočište na području Stoca. Ema Raguž ide u šesti razred osnovne škole i u četvrti glazbene škole u Stocu. »Predstavnica sam malih zborova ove župe, a ujedno i sviram«, navodi učenica Ema. »Tu su dva zbora. ‘Slavuji’ okupljaju trideset članova, a isto tako i zbor ‘Modra rijeka’, koji ima oko 60 članova. Okupljamo se i uvježbavamo petkom i subotom, a zborovima ravna s. Alojzija Ramljak.« Ivona Raguž predstavnica je pjevačke skupine »Vidoštačka kraljica«, koja je osnovana 1996. U Stocu. Uz redovito sudjelovanje na misama u svojoj župi, nastupale su na raznim duhovnim festivalima kao i na raznim slavljima izvan Hercegovine. Izdale su svoj CD. Skupina nosi ime po mjestu Vidoštaku, nedaleko od Stoca, gdje je pronađen lik Gospe Kraljice s Isusom u naručju iz 11. stoljeća. Matea Maslać studentica je četvrte godine medicine u Mostaru, a u župi orgulja i aktivna je u pjevačkoj skupini »Angelus«, koja je osnovana 2002. »Nedjeljom i blagdanima svi se priključe u pjevanju, pa tako naprave odnosno ujedine se u veliki župni pjevački zbor.«

Ana Vukić

Ema Raguž

Ivona Raguž

Kristijan Šutalo

Matea Maslać

Željana Krešić
Vlado Čutura, Glas Koncila, BROJ 14, 07. travnja 2013.