U Stocu, 7. lipnja, veličanstvena proslava svetkovine Tijela i Krvi Kristove, inače među najuzvišenijim tajnama i svetkovinama Katoličke Crkve i vjere. U Srednjem vijeku sve je počelo privatno, a tijekom vremena, 1264., uzdignuto je na najvišu crkvenu službenu razinu liturgijskoga slavlja. Papa Urban IV. zamolio je tadašnjega, i sve do danas, najumnijega teologa i naučitelja Crkve, sv. Tomu Akvinca (1225.-1274.), da sastavi časoslov i misne molitve s pjesmama za tu Isusovu svetkovinu.
Iz toga Svečeva rada proizašla je nedostižna posljednica – pjesma prije aleluje: Hvali, Sion, Spasitelja – Lauda Sion Salvatorem; pričesna Zdravo, Tijelo, porođeno – Ave verum Corpus, te više himana ili slavospjeva:
za večernju Usta moja uzdižite – Pange lingua gloriosi corporis, u kojoj su dvije posljednje kitice: Divnoj dakle Tajni ovoj – Tantum ergo sacramentum;
za noćnicu ili matutin: Veselo svetkujmo – Sacris sollémniis;
za jutarnju ili laude: Riječ svevišnja se pojavi – Verbum supernum prodiit.
Himan Klanjam ti se smjerno – Adoro te devote sveti je Toma sastavio kao zahvalnost za euharistijski spomenčin/memoriale, žrtvu/mors i gozbu/panis, a u kršćanskom je puku postala najpoznatija pričesna pjesma. Papa Pio V. uvrstio je Adoro te devote u poslijetridentski Rimski misal 1570.
Ono što se dogodilo na Otajstvenoj večeri na Veliki četvrtak – bitna pretvorba kruha u Tijelo, a vina u Krv Kristovu – Crkva je propisala da se i na vanjski način slavi i navješćuje „po ulicama i trgovima“, u procesijama.
Svečanost sv. krizme pod sv. Misom upriličena je u prostranu crkvenom dvorištu. Oltar na dostojnu mjestu s kojega se vide svi sudionici – misari. Ima preko 2.000 vjernika. Zelenilo stabala ugodno djeluje oku, a prekrilo glave od sunca. Za krizmanike, kojih je šezdeset i dvoje – 38 dječaka, 24 djevojčice – i njihove kumove rezervirane su klupe. Dvoje krizmanika pred mikrofonom pozdravljaju biskupa, jedno vlastitim govorom, a drugo proljetnim cvijećem. Župnik don Rajko Marković u ime cijele župe. Ujedno najavljuje dvije novosti: prva, dan prije stigao je kip sv. Ilije, zaštitnika župe, već je postavljen na istoimeni Trg između župne crkve i ceste. S knjigom u lijevoj i plamtećim mačem riječi u desnoj. Drugu vijest sažeo je ovako: Radujemo se u Gospodinu da možemo, na slavu Božju i na dobro katoličke vjere, proglasiti na ovaj svečani i svetkovinski dan Tijela i Krvi Kristove da je naša Biskupija zakonitim putem došla u posjed bivše “Robne kuće” u Gradu, koja se pretvara u Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije. Nakon što su sređeni svi gruntovnički i urbanistički papiri, odobreni projekti i planovi i izdane potrebne građevinske dozvole, ovih se dana pristupa preuređenju zgrade u duhovne, pastoralne i liturgijske svrhe. Za radove je u ime Biskupskog ordinarijata zadužen kancelar don Ante Luburić. U znak najdublje zahvalnosti Bogu, te s osjećajem osobita poštovanja prema onima koji su ovu preobrazbu omogućili – sve ih preporučujemo Bogu u svojim molitvama – mi ćemo na kraju sv. Mise u Tijelovsku procesiju uključiti i prostor središnjega Grada, gdje ćemo pred našim novim Duhovno-kulturnim centrom pročitati Evanđelje, izmoliti uobičajenu molitvu a biskup će Svetootajstvom podijeliti blagoslov kao i na druga tri mjesta u Stocu. Neka Bog blagoslovi ovu zgradu i gradnju i graditelje i sve vjernike koji se budu okupljali oko toga našega Duhovnog centra. Mi ćemo se odnositi s poštovanjem prema tuđemu, kako nas Božja zapovijed uči, ali imamo puno pravo očekivati da se i drugi odnose s poštovanjem prema svemu što je katoličko u ovome Gradu, govori župnik.
Krizmanici su obučeni u tamno-crvene tunike, tako da je uklonjeno svako štetno žensko natjecanje u modnim kreacijama.
Propovijed je bila sva usredotočena na Duhov dar mudrosti. Mudrost je opsluživati Božje zapovijedi koje je sama Božja Mudrost smislila i ljudima dala da po njima žive. Tko Božje zapovijedi ruši, ne čini samo prvoklasni grijeh, nego prvoklasnu ludost. Kada je odbačeni kralj Šaul progonio novopomazanoga kralja Davida, došao je do spoznaje svoje bezumnosti i raskajano je zavapio: „Ludo sam radio i teško pogriješio“ (1 Sam 27,21). Grijeh je dakle ludorija! Svako izvrtanje Božje mudre zapovijedi, od prve do desete, očituje čovjekovu bezumnost, pa koliko se god čovjek hvalio da je “mudar” po kriterijima ovoga svijeta. Grijeh ne može biti nikakvo pravo, nego samo zlomisao, zloželja i zločin. I jednako se tretira pred Bogom krađa – kršenje sedme Božje zapovijedi, kao kršenje šeste Božje zapovijedi da se muško za muško „udaje“, a da se žena ženom ženi! I jedno je i drugo moralno bezumlje! I nitko nije žešće osudio sve te ovosvjetske parade grijeha kao sv. Pavao: „Jer, premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka […]. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen“ (Rim, 1,21-25).
Krizmanici su pozvani da u prvome redu slušaju svoje roditelje – četvrtu Božju zapovijed – a oni ih poučavaju sve druge zapovijedi Božje, pa će biti mudri u životu, ne će hodati na glavi, preokrećući Božji sustav u društvu.
Velik red predškolske djece bio je ispred oltara, u sabranosti i pozornosti, pod okom sestre Alojzije. Kao uvod u Očenaš biskup sve poziva da se mole za svu djecu – katoličku, pravoslavnu, muslimansku – da zdravo odrastu i drže se Božjega zakona, koji sve jednako obvezuje. Sv. Pričest krizmanika u svoj pobožnosti kao i za sv. krizmu.
Poslije Popričesne molitve don Rajko proglašava tijek procesije. U Stocu je tradicionalna svečana tijelovska procesija kroz grad sa svom disciplinom i religioznim stahopoštovanjem. Policija primjerno drži promet pod svojim nadzorom. Stajališta s čitanjem četiriju evanđelja o Euharistiji i blagoslovom s Presvetim: Pod Gradom, kod Autobusnoga kolodvora, pred Duhovnim centrom i na Trgu sv. Ilije pred crkvom. Sve je u pokretu, a vlada savršen red i sabranost. Samo se čuje Evanđelje, euharistijska pjesma i molitva. I slapovi Bregave kod Doma zdravlja. Djevojački zvučni glasovi nadvisuju i mikrofon. Biskup i svećenici izmjenjuju se noseći Presveto u prekrasnoj monstranci. Pozorno slušanje Božje riječi. Prolaznici se s poštovanjem ponašaju. I svi sudionici procesije ponovno na svoja mjesta gdje je sve završilo pjesmom Divnoj dakle i svečanim blagoslovom. Sve u svemu malo više od dva sata.
Župnik don Rajko s časnim sestrama milosrdnicama Slavom i Alojzijom u župnoj kući večerom je počastio biskupa i desetak svećenika sudionika slavlja.
KIUM, 2012-06-07
{rokbox album=|tijelovo2012| title=|Proslava blagdana Tijelova u Stocu 2012.| thumbcount=|17|}images/stories/vijesti/2012/tijelovo/*{/rokbox}