U srijedu, 6. lipnja 2018. dva dana prije blagdana Presvetog Srca Isusova, patrona ljubinjske crkve stolački vjernici predvođeni dumom Rajkom hodočastili su, kako to rade svake godine, u Ljubinje, koje pripada stolačkoj župi.
Redovito je hodočašće u Ljubinje na uočnicu Srcu Isusovu, ali ove godine dva dana prije radi odlaska Dume u četvrtak s mladim stolačkim nogometašima u Osijek na Završnicu KMNL Crkve u Hrvata. Pun autobus vjernika, među kojima su bili ministranti i pjevači dječjeg zbora „Modra rijeka“ predvođeni sestrom Alojzijom, krenuo je u srijedu iz Stoca u 17,00 sati, a koloni su se priključili i nekoliko osobnih automobila.
U Ljubinju smo najprije otišli na katoličko groblje, koje datira iz austrijskog vremena, gdje je Dumo izmolio molitvu i odriješenje za sve pokojne, a potom smo se uputili k ljubinjskoj crkvici, koja je sagrađena i blagoslovljena 1936., a obnovljena 2001. Katolička crkvica u Ljubinju dijeli dvorište s pravoslovnom župnom crkvom. Svi smo odmah ušli u crkvu, zapjevali pjesmu Spasitelju dobri Isukrste, izmolili Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na čast Presvetog Srca Isusova, a onda smo izišli vani i u lijepoj hladovini ljubinjske crkve otpjevali Zlatnu krunicu Srcu Isusovu. Poslije smo imali slobodno vrijeme za osobnu molitvu i zavjete, dok se Dumo spremao za sv. Misu, a časna pripremala oltar, čitače i pjevače.
Svečana sv. Misa započela je u 18,15 sati, koju je predvodio i održao prigodnu propovijed dumo Rajko. Dumo je ove godine pročitao bilješke iz kronike mostarskog biskupa Alojzija Mišića i stolačkog župnika don Marka Zovke, o blagoslovu kapele u Ljubinju 1936. što je puk s velikom pažnjom pratio. Poslije sv. Mise organizirano je uobičajeno zajedničko čašćenje, narod je ponio jelo, a Dumo je sve počastio pićem. U Ljubinju su nas dočekali Drago i Rajka Kralj, bračni par koji se brine za crkvicu i groblje u Ljubinju. Poslije lijepe i radosne gozbe nastavili smo druženje kod crkve u ugodnom razgovoru, a mladi su malo prošetali po gradu.
U 19,30 zazvonilo je crkveno zvono, svi smo se uputili prema autobusu i osobnim vozilima i uz blagoslov puta krenuli prema Stocu, ispunjeni duhovnom radošću i lijepim osjećajima, u želji da se ova tradicija Stočana nastavi i ubuduće.
