Stolački vjernici sa svojim župnikom don Rajkom Markovićem su uzvratili posjetu prijateljima iz Riječke nadbiskupije iz župa: Turke, Kuželj, Brod na Kupi i susjedne župe Plešce i njihovu župniku don Josipu Tomiću.
Naime, oni su u prvu nedjelju lipnja, 2. lipnja ove 2019. godine posjetili župu Stolac i njezine turističke destinacije te zajedno u stolačkoj crkvi slavili sv. Misu koju je predvodio i propovijedao njihov župnik don Josip, poslije je nastavljeno obostrano druženje pred crkvom u pjesmi i igri i na kraju ručak u stolačkom restoranu „Sampjero“. Za vrijeme ovog posjeta rodila se ideja i poziv od strane gostiju da i mi nekad sa svojim župnikom uzvratimo prijateljsku posjetu našim gostima. Dogovor je ostvaren za prošli vikend 16. i 17. XI. 2019.
Nas šezdeset župljana krenulo je s Dumom u subotu, 16. studenoga u 4,00 sata ujutro iz Stoca prema Rijeci. Najprije u Stocu pred crkvom sastanak, prozivka, dogovor, slikanje, molitva i polazak prema autobusu. Usput u busu dobra atmosfera, dva odmora na autocesti i oko 12,00 sati stigosmo u Gospino Svetište Trsat u Rijeci. Tu nas dočekuju domaćini don Josip i gosp. Goran njegov suradnik, ali tu nas čekaju i naši zemljaci bračni par Spajić sa svojom kćeri, Grgo i Mara r. Raguž-Liskić s Pješivca, a nastanjeni u Rijeci, Mara je Dumina školska kolegica iz Osnovne škole Crnići, evo nam i Marine starije sestre Ljube, također nastanjena u Rijeci. Srdačno pitanje, pozdravljanje, obnavljanje starih uspomena, Dumo prijatelje daruje stolačkim suvenirima za uspomenu i ulazimo u crkvu.
Gvardijan šalje pet fratara za ispovijed, skoro se svi ispovijedismo i ulazimo u Svetište iza glavnog oltara, uz don Josipovo tumačenje, gdje je 10. V. 1291. osvanula Nazaretska kućica sv. Obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli i tu se zadržala skoro 3,5 godine do 10. XII. 1294. kada su je anđeli prenijeli u Italiju u Loreto, gdje se i danas nalazi i tu je poznato Gospino svetište. Crkva Gospe Trsatske je najstarije hrvatsko Marijansko Svetište sagrađeno na Trsatu u Rijeci. Slijedi u Svetištu sv. Misa koju u koncelebraciji našega Dume predvodi i propovijeda don Josip. Dumo na početku sve pozdravlja, zahvaljuje fratrima na bratskom prijemu i u znak pažnje daruje vrećicu sa stolačkim specijalitetima i suvenirima. Pod sv. Misom čitaju Vinko i Ivo, koji su se, na upit Dume, sami javili u autobusu za čitanja, a pjevanje predvode četiri djevojke iz „Angelusa“. Poslije sv. Mise fotografiranje, obilazak svetišne riznice, gledanje 14-minutnog filma, koji nas se vrlo lijepo dojmio, zatim posjet Kalvariji, molitva i polazak u autobus.
Nakon duhovnog osvježenja na Trsatu, krećemo prema riječkoj katedrali sv. Vida. U katedrali don Josip tumači vrlo bogatu povijest katedrale i popratnih objekata, evo nam i nadbiskupa mons. Ivana Devčića kojega pozdravismo gromoglasnim pljeskom, a Dumo ga pozdravi prijateljskim riječima, da nam je još uvijek ostao u lijepom sjećanju nadbiskupov dolazak u Stolac 2016. kad nam je predvodio 20. VII. Ilindansko slavlje i uputio zapaženu pastirsku riječ. Nadbiskup uzvraća na pozdrave, izražava srdačnu dobrodošlicu i predstavlja nam ukratko povijest Rijeke, katedrale i povijest Crkve u Riječkoj nadbiskupiji. Dumo mu na kraju, uime svih nas daruje prigodni dar: stolačka autohtona vina žilavku i blatinu, opjevanu župnu lozu iz murvove bačve, stolačke šipke, monografiju, CD i DVD našega folklora, zatim slijedi pjesma, fotografiranje, nadbiskupov blagoslov i obilazak katedralnih objekata.
Poslije izlazimo na riječki Korzo, kad na Korzu Thompsonove pjesme, pogledasmo malo bolje, kad Hercegovci došli na večerašnju utakmicu Hrvatska-Slovačka pa se vesele i pjevaju. Nakon ugodne šetnje Korzom ulazimo u autobus i prema Opatiji, zaustavljamo se u Centru grada na kavi, prošla sezona pa grad prilično prazan, poslije kave polazak za Lovran u „Kuću pastoralnih susreta“ na Biskupijskom dobru. Tu nas oko 18,00 sati srdačno dočekuje kućno osoblje, a don Josip i Goran raspoređuju nas po sobama po rasporedu koji im je Dumo na vrijeme dostavio. Zauzesmo 30 soba od jednokrevetnih do četverokrevetnih kako je kome odgovaralo. Smještaj odličan, svi prezadovoljni, radi grijanje, sve savršeno funkcionira.
Idemo na večeru u 19,00 s., blagovaonica svečano servirana, osoblje na nogama, srdačno se pozdravismo, pitaju za našega Dumu, kojega otprije poznaju, Dumo osoblje daruje stolačkim suvenirima za uspomenu i u znak zahvalnosti, tu su don Josip i Goran, Dumo daje znak Anđeli da započne: „Kriste u Tvoje ime“, zapjevasmo gromoglasno i srčano, Dumo blagoslivlje večeru, zahvaljuje don Josipu i suradnicima na prekrasnom prijemu i organizaciji ovog susreta, pozdravimo domaćine zahvalnim spontanim pljeskom i započe večera u dobrom raspoloženju i lijepim međusobnim komentarima čitavog dana. Poslije večere uze Marta gitaru, krenuše pjesme rodoljubne, narodne, bećarci sve ljepša od ljepše, završismo molitvom. Don Josip i Dumo kažu da smo sada slobodni, možemo na recepciju na kavu i kolače, možemo vani prošetati, možemo po sobama razgovarati, a tko želi može u televizijsku salu na utakmicu Hrvatska-Slovačka. Svi se rasporedismo, a najviše nas krenu na utakmicu. Prvo poluvrijeme gubimo 1:0, ode Dumo moliti brevijar, a mi ostadosmo kao ošamućeni, evo Dume s molitve, kad 2:1, za nas, ovo se sigurno Dumo molio da dobijemo, povikasmo svi kroz smjeh, nismo ni izgovorili kad 3:1, nastade opće veselje, svi presretni što smo dobili utakmicu, još malo razgovora i počinak.
Sutra ustajanje u 6,30 sati i u 7,00 doručak. Opet zajednička molitva, vrlo lijepi komentari kako nam je fino i u 8,00 sati polazak za Gorski Kotar preko Delnica, glavnog kotarskog grada, do Kupske Doline uz rijeku Kupu uz granicu sa Slovenijom gdje se nalaze sve četiri spomenute župe koje ćemo danas posjetiti. Državna granica ide točno rijekom Kupom, prvo dođosmo u Brod na Kupi, na samu granicu Slovenije. Obilazimo župnu crkvu, molitva, pjesma, župnik don Josip tumači bogatu povijest župe, idemo na kavu u mjesni kafić, vadimo iz autobusa kolače, slatkiše, častimo ljude u kafiću, naručujemo kavu, upoznajemo se, govorimo odakle smo, ljudi u ugodnu iznenađenju, odmah se stvori lijepa atmosfera, platismo i u autobus.
Obilazimo i druge župe i znamenite usputne turističko-duhovne destinacije. Usput primjećujemo puno crkava, na svim visovima, raskrižjima, u oči nam upadaju velike obiteljske kuće i razne građevine, što se vidi da su to nekad bili bogati i naseljeni krajevi, a sada uglavnom prazni i napušteni, otišao svijet pogotovo mlađi u velike gradove i u druge države. Uz dobra i iskusna vozača autobusa Vinka Čulu stižemo na vrijeme u župu Turke, gdje će biti sv. Misa u 11,00 sati, a vjernici iz svih navedenih župa doći će tu na sv. Misu, jer je to najveća župna crkva.
Pred i oko crkve puno osobnih automobila, ljudi nas čekaju pred crkvom, mnogi su od njih bili u Stocu, prepoznajemo se, Dumo se sa svima pita, rukuje, pozdravlja, ma zaista jedna fina prijateljska atmosfera odmah na početku. Ulazimo u crkvu, Goran djevojkama iz „Angelusa“ uključuje sintisajzer kod oltara, domaćini nas puštaju naprijed u prve klupe, a svećenici se pripremaju za sv. Misu. U 11,00 sati zazvoniše zvona, ulazna: Čuj nas Majko nado naša, cure započeše a prihvati čitava crkva, ma divota.
Na početku sv. Mise don Josip pozdravlja sve nazočne, posebno nas goste iz Stoca na čelu s našim župnikom don Rajkom, zahvaljuje na posjeti i poziva don Rajka da započne sv. Misu. Naš Dumo započinje Misno slavlje znakom križa, sve pozdravlja, izražava veliku radost da je došlo do ovoga ponovnog susreta i to nas Stočana s istoka hrvatskog korpusa s vjernicima Kupske doline sa zapadnog hrvatskog korpusa i jedni i drugi smo graničari, ali smo danas svi ovdje jedno i zajedno braća i sestre, nedjeljiv hrvatski narod koji 14 stoljeća pripada Katoličkoj Crkvi. Danas smo svi ovdje kao kod kuće, jer u Katoličkoj Crkvi nema stranaca. Slijedi redovita pjevana sv. Misa, čitaju naši čitači koji su se, na Dumin poticaj, sami javili u autobusu: Celija, Ivanka, Jadranka i Marija. Svi glasno molimo i pjevamo kao jedan dobro uvježban crkveni zbor. Dumo nakon evanđelja propovijeda od srca srcu, običnim pučkim riječnikom kojega svi razumiju, nižući primjere iz običnog svakodnevnog života, ističući trajne kršćanske vrijednosti vjeru u Boga, kršćanski brak i sretnu obitelj, koje su naš narod očuvali na ovim prostorima kroz mnoga stoljeća, a ako budemo do njih i dalje držali mi ćemo ovdje ostati i opstati do sudnjega dana. Bože daj da tako bude. Propovijed se vrlo pažljivo slušala, odobravala i poslije Mise vrlo lijepo komentirala.
Na kraju sv. Mise don Josip je skupa sa svojim pomoćnikom Goranom, uime svih župljana našemu Dumi zahvalio i darovao vrlo lijep zidni sat izrađen od prirodnog drveta od domaćih majstora, a Dumo je uzvratio zahvalom i domaćim stolačkim specijalitetima i rekvizitima što smo svi pozdravili obostranim spontanim pljeskom. Nakon sv. Mise zajednička pjesma, slikanje u crkvi, a pred crkvom slikanje dronom. Poslije je upriličeno zajedničko čašćenje u mjesnoj Osnovnoj školi koje su pripremili mještani i domaći vjernici, a posebno oni koji su bili u Stocu početkom lipnja ove godine. Vrlo brzo stvori se prijateljsko ozračje, pjesma, fotografiranje, zajedničko čašćenje i na kraju na Dumin znak započeše djevojke, a svi prihvatismo: „Domaćini na svemu vam hvala, što je nama vaša ruka dala“, zatim: „I na kraju primite pozdrave, iz lijepoga Stoca sa Bregave“.
Poslije lijepog prijema u Školi, krenusmo prema autobusu uz srdačne pozdrave, lijepe želje i veliku zahvalu na svemu što su nam naši domaćini u Turkama priredili. Sada krećemo na ručak u Plešce u restoran “Kod Lipe“. Na početku pjesma, molitva, blagoslov i obilata gozba organizirana s puno ljubavi i srdačnosti. Priključi nam se i susjedni župnik vlč. Marijan, kojemu otkrismo da su i njegovi preci sigurno došli iz Hercegovine. Za vrijeme ručka Dumo ode s Goranom nakratko posjetiti njegovu obitelj, roditelje, suprugu i djecu obdarivši ih prigodnim suvenirima i blagoslovom. Poslije ručka Goran uze harmoniku, Marta gitaru, Anđela, Ivana i Karla skočiše na podij, sve se diže na noge i krenu pjesma, veselje, raspoloženje, ma kao da smo vazda zajedno, svak zna i pjeva sve, mi Goranske, oni Hercegovačke, svi ko jedan. Dumo već pomalo pogleda na sat, prošlo je 15,00 sati, daje znak sviračima, da privode kraju, a na Anđelu pokazuje da zapjeva: „Danas smo sretni“, a svi gromoglasno prihvatismo.
Dumo na kraju biranim riječima zahvaljuje, don Josipu, Goranu, svim domaćinima, restoranskome osoblju i svima organizatorima ovoga susreta na svemu lijepom što su učinili za nas. Don Josip uzvraća na zahvalu svojom zahvalom i završismo molitvom i spontanim obostranim pljeskom. Nakon restorana pođosmo u mjesnu crkvu Presvetoga Trojstva u Plešcima, koja je samo preko puta. Goran reče nekoliko riječi, zapjevasmo „Zdravo rajska Kraljice“ i konačno krenusmo prema autobusu, tu se pozdravismo s domaćinima, prijateljima, našim don Josipom, Goranom i u autobus, uputismo se prema autocesti u 15,45 s.
U autobusu molitva, zahvala Bogu za sva dobročinstva koja nam je udijelio na ovom hodočašću i blagoslov za sretan put. Usput krunica, Anđeo Gospodnji, pjesma, ugodan razgovor, lijepi komentari čitavog putovanja. Opet u povratku stadosmo na dva odmorišta i u dobru raspoloženju dođosmo u Stolac u 00,45 sati. Bogu hvala na ovom prijateljskom susretu, koji će nam sigurno trajno ostati u lijepoj uspomeni.
