KIUM, 2014-11-23
Svetkovina Krista Kralja, Vladara svega stvorenja, ujedno i posljednja nedjelja Liturgijske godine, svečano je proslavljena u župi sv. Ilije Proroka u Stocu u Trebinjskoj biskupiji. Župnik don Rajko Maković, zajedno s pastoralnim suradnicima, pripremio je slavlje đakonskoga ređenja župljanina i kandidata Trebinjsko-mrkanske biskupije Damira Pažina. U pozdravnoj riječi župnik je istaknuo kako u Kronici župe, ustanovljene 1. lipnja 1863. godine, nije zabilježeno đakonsko ređenje, a jest ono prezbitersko, don Zvonke Vuletića, 1961. Stoga je i dolikovalo ovaj crkveni događaj na najsvečaniji način pripremiti i obilježiti. A don Rajko nastoji sve potanko planirati: trideset ministanata – koliko ima odijela, uređenje crkve, zborove, napose šestorku koja je otpjevala “Gospodin je Pastir moj”, čitače i nadasve animirane vjernike koji su ispunili župnu crkvu, i kor, i pokrilo prostora ispred crkve. Po završetku sv. Mise opet svatko zna gdje mu je ići, ali nitko bez čaše čašćenja. Čestitke župniku, milosrdnim sestrama, pastoralnim suradnicima i svima koji su uzeli udjela u ovom svečanom liturgijskom i radosnom ređeničkom slavlju; Damirovim roditeljima, obitelji i rodbini, cijeloj župi.
Svečanu sv. Misu u koncelebraciji od dvadeset i pet svećenika predvodio je apostolski upravitelj biskup Ratko Perić. U asistenciji su i dvojica nedavno zaređena đakona: Bjelopoljac don Marin Skender, sada na pastoralnoj službi u župi Presvetoga Trojstva Blagaj-Buna, i Kruševljanin don Josip Čule, na pastoralnoj službi u katedralnoj župi Marije Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje u Mostaru. Hercegovački sjemeništarci iz Travnika bili su na raspolaganju i od pomoći ceremonijarima: don Tomislavu Ljubanu, biskupovu osobnom tajniku, i don Ivanu Bijakšiću, župnom vikaru na Gradini. Nakon naviještena Evanđelja otpočeo je obred ređenja: prozivka, predstavljanje i jamčenje o prikladnosti kandidata Damira za red đakonata. Kandidata je predstavio i za njegovu prikladnost u ime Crkve jamčio don Ivan Štironja, dijecezanski povjerenik za duhovna zvanja.
Kratak životopis kandidata Damira: rođen u Mostaru, kršten 1987. i krizman 2002. u Stocu. Osnovna škola u Stocu, 1994.-2002., klasična gimnazija s maturom u Splitu, 2007. Filozofski studij u Sarajevo, 2007.-2009. U Karmelskom redu, 2009.-2012., u Zagrebu, studira teologiju. Dogovorno s poglavarima i biskupom vraća se u biskupiju, diplomira 2014. na Filozofsko-teološkom kolegiju Družbe Isusove u Zagrebu. Pripušten u kandidaturu za đakonat i prezbiterat za Trebinjsko-mrkansku biskupiju 2010. Primio službu čitača-lektora i službu svjećonoše-akolita u Zagrebu, 2012. Od početka rujna 2014., nakon duhovnih vježbi za đakonat, u Viru na practicumu. Molba za đakonat, 30. rujna 2014. Kanonski izvidi u župnim crkvama u Stocu i u Viru. Ispovijest vjere i prisege na Ordinarijatu, u studenome 2014. Biskupov pozitivan odgovor na Damirovu molbu za đakonsko ređenje.
Biskupova propovijed
Cijelo 34. poglavlje knjige proroka Ezekiela govori o Pastiru, o pastirima i o stadu. Ezekiel, potomak svećeničkoga plemena, živio je u vrijeme živoga proročkog pokreta. Babilonski kralj Nabukodonozor odveo ga je u Babiloniju 597. godine prije Krista. I tu je proveo dobrih 25 godina. Bio je među izabranicima, njih 10 tisuća. Završio je tako što ga je ubio jedan sudac, kojega je prorok Ezekiel opominjao zbog idolopoklonstva.
Danas se u čitanju (Ez 34,11-12.15-17) susrećemo s prekrasnom slikom iz seosko-planištarskoga života, slikom stada i pastira.
Najstariji naslov za Boga jest da je on Pastir, a Izrael stado Božje. Tako stari i slijepi patrijarh Jakov blagoslivlje Josipove sinove Efrajima i Manašea, i Boga naziva svojim pastirom (Post 48,15). A taj je vječni i vrhovni Pastir delegirao svoju vlast ljudima, pa je dao prorocima i svećenicima da u njegovo ime kazuju, pretkazuju, opominju, prijete, kao što je dao kraljevima i sucima da u njegovo ime vode i sude narodu.
Bog preko proroka navješćuje novi odnos, novo stado. On će se pobrinuti za stado. I Bog je više zainteresiran za samo stado nego za same pastira. Zašto? Zašto što pastire izvodi iz stada.
Postoje, međutim, pastiri prijestupnici o kojima Ezekiel piše i prorokuje. Oni su zakazali u svojim dužnostima. Oni hrane same sebe, umjesto da se brinu za nove ispaše svomu stadu. Oni se opijaju, umjesto da traže nove izvore bistre vode za svoje stado. Oni se odijevaju vunom i kožom ovčjom, oni okreću janjce pečene, a ni da bi prstom maknuli za svoje ovce koje su im povjerene. Slabe i nemoćne ovce ni da ih pastiri posjete, ni da ih vide, ni da im pomognu. Puštaju da lutaju, predaju ih vukovima. Ti su pastiri zakazali i otkazali svaku odgovornost, a hoće samo povlastice.
Malo pomalo prorok prelazi sa slike pastira i ovaca na šibanje odnosa pastira prema vjernicima, na odnose upravitelja prema narodu. Brinu se za sebe, ti upravitelji, a ne brinu se za druge. Je li u tome sav prigovor društveni, pa i religiozni. Jači egoizam od altruizma. A bit ćemo suđeni samo po tome koliko smo bili altruisti, otvoreni prema drugima. Je li Isusovo pravilo da ljubimo bližnjega svoga kao sebe samoga, a Boga iznad svega? Nikoga nema između nas tko nije odgovoran nekomu drugomu. Vjernik je odgovaran župniku, župnik je odgovoran biskupu, biskup je odgovoran Papi, Papa je odgovoran cijeloj Crkvi, prošloj i sadašnjoj. Papa mora najviše paziti na sve što je Crkva do sada učila i držala. On je odgovoran najjačemu: Bogu.
Isus govori o sebi kao Dobromu Pastiru. Ali i kao Sucu na Sudnjem danu, gdje će razlučiti lijeve od desnih, jarce od ovaca. Više puta vidimo na slikama Vječnoga suca kako u lijevoj drži bič ili mač da potjera one neblagoslovljene u oganj vječni, a u desnoj drži knjigu života ili ljiljan – simbol čistoće – da proglasi blagoslovljene baštinicima nebeskoga kraljevstva. Preda nj ćemo stati i on će svima suditi po ovom mjerilu koje smo malo prije pročitali: Gospodine, kada te to vidjesmo gladna ili žedna, ili bolesna, i ne poslužismo te? On će odgovoriti: „Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni” (Mt 25,44-46).
Ali nisu samo to kriteriji spasenja. Ima i drugih mjerila i pravila, sve po Matejevu Evanđelju:
Ne će biti vječno osuđen onaj koji Kristove riječi sluša i provodi ih u život (7,21-27).
Tko ne oprašta, ne će se ni njemu oprostiti (6,12-15; 18,35).
Krist će pred Ocem nebeskim priznati kao svoga svakoga tko se izjasni njegovim pred ljudima na zemlji, a zanijekati onoga tko njega zaniječe na ovome svijetu (10,31-33).
Ući će u kraljevstvo nebesko tko izgubi život svoj poradi Krista i njegova Evanđelja (16,24-26).
Ljudi će biti suđeni prema svakoj svojoj riječi i djelu (12,36; 16,27), prema opsluživanju svih zapovijedi Kristovih (5,19).
Ili Mk (16,16): “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje osudit će se”.
Kandidatu za đakonat Damiru koji se sprema na duhovno crkveno pastirstvo valja uputiti dvije riječi. Treba povjerene vjernike hraniti i braniti. Hraniti ih Božjoj riječju, evanđeoskim naukom i svetim sakramentima. Braniti ih od svakovrsnih zabluda i udara ovoga svijeta. Braniti ih od krivih nauka, od lažnih proroka, od ljudi koji unose malodušje u život. Crkveni je pastir u službi Istine, Puta i Života! Damire, bilo sretno i blagoslovljeno!
