KIUM, 2014-05-31
Blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti, na što nas podsjeća druga desetica krunice radosnih otajstava: „Koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila“, koji se slavi posljednjega dana mjeseca svibnja, bijaše sunčan i divan, ali pomalo vjetrovit. Stolački župnik don Rajko Marković smatrao je razboritijim sve liturgijski prirediti u župnoj crkvi radije negoli pred crkvom u zelenilu, a na nesigurnu lahoru. Crkva je ispunjena vjernicima, a mnogo svijeta ostaje pred crkvom prateći obred sv. Mise i sv. krizme preko dobra razglasa.
Pozdrav biskupu Ratku izriče jedan krizmanik kojega je tekst školskim natječajem izabran da predstavlja razred i 54 krizmanika. A krizmanica u ime svojih vršnjaka i vršnjakinja dodaje buket cvijeća, valjda i on natječajem izabran!
Župnik izražava srdačnu dobrodošlicu i kazuje bitne događaje koji su se od prošle krizme zbili i opečatili župu na cjelovitoj razini: kolaudacija orgulja, veličanstveni Križni put na veliki petak na Križevcu… I Bogu iskreno zahvaljuje
U koncelebraciji sudjeluju, osim župnika, i don Damjan iz Rotimlje, don Marko s Aladinića, don Tomislav ceremonijar, a đakon Ante poslužuje.
Biskup zahvaljuje na pozdravima i dobrodošlici te sve poziva na čin kajanja da nas Bog sve učini dostojnima sv. Mise, a krizmanike dostojnima svete krizme.
Krizmanici su uključeni u sudjelovanje sv. Mise na najbolji mogući način: ne samo pozdravima, nego i čitanjem prigodnih biblijskih odlomaka, i molitvom vjernika, i zahvalom.
Biskup u prigodnoj propovijedi, oslonjenoj na blagdansko Evanđelje (Lk 1,39-56), govori o dva velika čuda u dvije židovske obitelji. Jedno je čudo u kući Zaharije i njegove supruge Elizabete, koji su bili svega svoga bračnog života bez djeteta, a toliko za njim čeznuli. Bogu se svidjelo da im, po navještenju arkanđela Gabriela, daruje sina, Ivana. Nerotkinja, koja nije mogla roditi ni u najplodnije svoje mladenačko doba, rađa pod stare dane kada žena ni ne začinje niti rađa. Paradoksalno rečeno: Kada je mogla rađati, nije mogla roditi, a sada kada ne može roditi, rađa najvećega rođena od žene! Jer, u Boga ništa nije nemoguće.
A drugo je čudo, šest mjeseci kasnije u domu Marije Djevice Nazarećanke, gdje navještajem istoga arkanđela Gabriela, njezinim pristankom i intervencijom Duha Svetoga začinje i rađa djevica i ostaje djevicom. Nije to više samo nadnaravno čudo, nego pravo nadnaravno otajstvo: „Koga si Djevice po Duhu Svetom začela!“
Radost zbog jednoga i drugoga čuda i otajstva očitovala se u fizičkom susretu ovih dviju žena, rođakinja – bile su od dvije sestre – u Ain Karimu, gdje je Gospa, Anina kći, s utjelovljenim Sinom Božjim pod srcem, izgovorila svoj veličanstveni himan zahvalnosti Bogu: „Veliča duša moja Gospodina“, a Elizabeta, Sobina kći, nadahnuta Duhom Svetim, izgovorila glavnu istinu naše svete vjere o Isusovu božanstvu: „Otkuda mi da majka Gospodina moga dolazi k meni?!“
Iako su ove obje svete žene bile ispunjene milošću Duha Božjega, ipak još Duh Sveti nije bio poslan sa svojih sedam darova, kao što će se to kasnije dogoditi. Pa će ti darovi u obliku ognjenih jezika sići i na Blaženu Djevicu Mariju u društvu zajedno s Isusovim Apostolima.
– Vi, krizmanici, danas primate tih sedam darova u obliku pečata dara Duha Svetoga posebnim liturgijskim činom svete krizme ili potvrde. A ništa vam ti darovi koristili ne bi, ako ne biste u kršćanskom životu odgovorili svojom poslušnošću na te darove i surađivali s njima:
– Upotrijebite sve sile svoga mladenačkoga uma, Duh će vam obilno pomoći svojom mudrošću.
– Uvijek se i u svakoj odluci i činu oslanjajte na razboritost, pa vam Duh Sveti nikada ne će uskratiti svoga dara razumnosti.
– Ne budete li se pošteno i vjernički borili za znanje koje spašava, ne će vam ništa koristiti sve svjetsko i svjetovno znanje. A vaše će nastojanje nagraditi Duh Sveti svojim darom znanja.
– Budete li se pokoravali savjetu svojih roditelja, župnika i razumnih odgojitelja i nastavnika, budite uvjereni da će vam Duh Sveti neizostavno pomoći da izaberete pravi put kroz život.
– Vi se potrudite, koliko je do vas, biti jaki u ljudskim i moralnim krjepostima, a Duh vam daje poseban dar jakosti da uspijete biti hrabri i sveti u Gospodinu.
– Opslužujte svaku Božju zapovijed kao prvu i glavnu, Duh će vas iznova obdarivati svojom milošću da budete vjerni Bogu, odani i pobožni.
– Pokažite se puni strahopoštovanja prema Bogu i njegovu zakonu, uvijek će vas pratiti milost Duha Svetoga da budete u skladu s voljom Božjom.
Zbor je predvodio misne i pučke pjesme.
Župnik je u zelenu dvorištu počastio biskupa i spomenute svećenike kojima su se pridružili župnik don Anđelko iz Prenja i don Ivan s Domanovića.
POZDRAVNI GOVOR KRIZMANIKA BISKUPU I OKUPLJENIMA NA KRIZMI U STOCU, 31. V. 2014.
Preuzvišeni oče biskupe.
Nas 54 krizmanika župe Stolac srdačno Vas pozdravljamo u crkvi sv. Ilije Proroka u Stocu. Stojimo ovdje pred Vama, apostolskim nasljednikom, pred ovom našom župnom zajednicom i našim župnikom, misleći na riječi Djela apostolskih: “Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“.
Sada, nakon dvije tisuće godina, naša nada prelazi u sigurnost jer Crkvu vodi Duh Sveti. Spremni smo primiti Duha Svetoga i Njegove darove.
Nastojat ćemo surađivati s Duhom Svetim i Njegovim darovima, izdignuti se iznad sivila naše sredine s namjerom da služimo Bogu i svome narodu.
Danas na raskrižju života, kad tražimo svoje životne putove, preporučamo se u Vaše molitve, oče biskupe, molitve našeg župnika, časnih sestara i čitave župne zajednice.
Vi, dragi naši roditelji, primivši nas od Boga kao dar, mnogo ste uložili u naš rast i razvoj. Stojeći ovdje pred vama imamo samo dvije stvari za reći vam: hvala uz dužno poštovanje. Posijali ste u naše duše vjeru, gajili nadu i hrabrili ljubav prema Bogu i bližnjemu. A vama dragi kumovi, koje smo sami izabrali, hvala vam što ste prihvatili obvezu i dužnost da nas pratite i pomažete u našim vjerskim potrebama, a naročito u trenucima krize, neodlučnosti i nesigurnosti.
Vama poštovani župniče Don Rajko, hvala što se trajno trudite oko našeg vjerskog odgoja. Molit ćemo dragoga Gospodina da ostanete svećenik po njegovom Presvetom Srcu. Hvala našim časnim sestrama za sve dobro što čine u našoj župi.
Oče biskupe, molimo Vas da ovu svetu misu prikažete za nas, naše obitelji i našu župnu zajednicu. U znak naše dobrodošlice i zahvalnosti primite ovaj buket cvijeće koji Vam predajemo u ime svih nas krizmanika Stolačke župe. Dobro nam došli!
Ivan Raguž
Župnikov pozdrav Biskupu, krizmanicima i vjernicima na dan Krizme – Stolac, subota 31. svibnja 2014. u 18,00 s.
Preuzvišeni oče Biskupe, braćo svećenici, dragi krizmanici, cijenjeni kumovi, poštovani roditelji, dragi Božji narode! Danas na Dan sv. Krizme u našoj župi, sve vas iskreno pozdravljam okupljene u ovako lijepom broju, pozdravljam svu braću svećenike, koncelebrante i ispovjednike, a uime svih vas i u svoje osobno ime poseban pozdrav pastiru naše mjesne Crkve biskupu Ratku…
Oče biskupe, Vi dolazite u župu koja je prošle 2013. god. pod Vašim predsjedanjem, na Ilindan, proslavila 150 godina svoga postojanja u sadašnjim granicama, ali po povijesnim dokumentima i arheološkim nalazištima na Centru Stoca i u novije vrijeme na Rivinama, kršćanstvo je ovdje očito zaživjelo još u prvim kršćanskim stoljećima, na što smo mi u Stocu posebno ponosni, ali i odgovorni da to pravo i neiskvareno kršćanstvo prenesemo budućim naraštajima.
Župa Stolac ima prilično aktivan vjerski život u koji je uključena sva župna zajednica, a posebno naša djeca i mladi. Ipak bih iz nekoliko posljednjih mjeseci istaknuo tri posebna momenta na kulturnoj, religioznoj i karitativnoj razini.
1. Blagoslov i kolaudaciju župnih orgulju obavili smo 3. studenoga prošle godine na
opće zadovoljstvo čitave župe. Stare su granatirane u Domovinskom ratu, a nove Vid Kalebić iz Njemačke instalirao na kor, kao da su vazda na njemu bile. Sv. Misu je predvodio i svečani blagoslov obavio, po Vašoj dozvoli, don Željko Majić, gen. vikar u koncelebraciji mjesnog župnika i još četvorice svećenika. Poslije sv. Mise upriličen je svečani koncert na orguljama Mo. Roberta Jakice iz Zagreba. Imamo dobre orgulje!
2. Veliki Petak, 19.travnja o.g. obilježili smo dostojantsveno, kako to radimo i svake
godine. Procesija je krenula iz župne crkve, Dumo je prvi ponio veliki križ Isusov, a onda su ga nastavili nositi apostoli-12 maturanata obučenih u povijesne apostolske nošnje, masa svijeta, ministranti, pjevači, pa kroz čitav grad s pjevanjem Gospina plača, pa uz Križevac s Križnim putom, a na Križevcu obredi Velikog Petka od početka do kraja. Lijepo, dostojno i pobožno kako to i dolikuje gradu u kome kršćanstvo živi već 1.500 god., a i svaki petak u Korizmi također obavljamo pobožnost Križnoga puta uz Križevac i poslije na Križevcu sv. Misa, uz odličan odaziv puka na ovu pobožnost.
3. Karitativna djelatnost. U zadnje vrijeme napravili smo dobre dvije misijske
akcije prikupljanja novčanih sredstava za Kongo i Kisongo, u koje se uključila čitava župa predvođena našim časnim sestrama i misijskom sekcijom, a ovih dana prikupili smo i dvije obilate karitativne pomoći za stradale u poplavama po Bosni i te smo obadvije pomoći otpremili potrebnima, preko našeg Biskupijskog caritasa iz Mostara. Bilo je dirljivo gledati kako se u ovu plemenitu akciju uključila čitava naša župa od najmlađih do najstarijih. Bogu hvala!
A sada prelazimo na današnji svečani trenutak, koji se danas posebno očituje preko naših krizmanika. Preuzvišeni, danas pred Vama stoji 54-ero krizmanika: 24 muška i 30 ženskih, i ove je godine brojčano jača ženska strana. Dobro su dolazili na vjeronauk, dobro naučili i dobro znali. Trud se isplatio, iako nije bilo lako, a naravno da uvijek može biti bolje i to ćemo nastojati, a u tome ćete nas sigurno i Vi danas potaknuti, jer dolazite kao pastir i učitelj naše mjesne crkve. U to Vam ime i kličem uime ovog vjerničkog skupa, ovih krizmanika, braće svećenika i u svoje osobno ime: Pastiru naše hercegovačke Crkve, dobro nam došli!
Don Rajko Marković, župnik
