Na I. korizmenu nedjelju, 5. ožujka ove godine, na poziv župnika don Rajka Markovića biskup Ratko Perić predvodio je pučku Misu u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Stocu. Poslije Misnoga slavlja biskup je bračnim parovima, kojih je bilo oko 80 (tj. 160 vjernika), održao polsatni nagovor prema savjetima sv. Pavla obiteljima u Crkvi u Kolosima (Kol 3,12-17). Župnik je ovu praksu posebne pažnje prema bračnim parovima bilo koje dobi uveo prije sedam godina i sustavno je održava, a broj se vjernika pomalo povećava. Na izlazu iz sakristije svaki je kućni domaćin mogao uzeti biskupovu knjigu „Mojsije! Mojsije!“, kojega je Bog izabrao da izvede, brine se i doprati izraelski narod iz Egipta u Obećanu zemlju. Prije razlaza don Rajko je u crkvenu dvoranu pozvao sve okupljene koji su počašćeni ukusnim darom vrijednih domaćica iz župe.
Biskupov nagovor
Mogli bismo odmah napomenuti da sv. Pavao nije utemeljio Crkvu u Kolosima, kao što je to učinio u Filipima, u Korintu, u Efezu ili Solunu. Kolosi su grad u Maloj Aziji, današnjoj Turskoj. Niti je ikada bio u tome gradu, barem koliko razabiremo iz Novoga Zavjeta. Kada je pisao poslanicu Kološanima iz Rima, po svoj prilici 63. godine po Kristu, iznio im je pravila ne samo lijepa ponašanja nego pravoga ćudoređa u obiteljskom životu u 3. poglavlju, od retka 12. do 17. Nazvao ih je „izabranicima“ Božjim, „svetima i ljubljenima“. Ta tri prekrasna naslova nekada su se davala izabranom, svetom i ljubljenom narodu izraelskom, a ovdje ih apostol Pavao primjenjuje na bivše pogane a sada kršćane Kološane. To znači da se Isusova otkupiteljska milost razlila preko izraelskih granica do krajeva svijeta, i da nema više samo jednoga izabranog naroda, jedne povlaštene rase i nacije. Svi koji žele ući u ekonomiju spasenja, u Kristovu obitelj, u Svetu obitelj, pozvani su, posvećeni su i ljubljeni od Gospodina Boga, tvore jedan Božji narod. Narod skupljen iz svih naroda. I onda Apostol nabraja najvažnije krjeposti koje bi trebale resiti sve obitelji u Kolosima, to jest sve obiteljske zajednice raspršene po bijelome svijetu. Ne spominju se one vrline koje bi svaki čovjek osobno volio imati: snalažljivost, promućurnost, inteligentnost, poduzetnost, dosjetljivost, vještinu. Ali budući da je kršćanstvo jedna velika obitelj, zajedništvo u zajednici, onda u njemu trebaju vladati krjeposti zajedništva i obitelji. A to su krjeposti za koje se valja svakodnevno boriti, i to s Božjom pomoći:
Milosrdnost. „Zaodjenite se u milosrdno srce!“ Eto što Pavao stavlja na prvo mjesto: milosrdnost. Staromu, poganskomu svijetu ništa nije bilo toliko tuđe, a toliko potrebno kao milosrđe. U starogrčkom svijetu umjesto dječjih bolnica bio je Tajget, brdo na koje su izlagali kržljavu djecu da ih životinje razvuku. Umjesto staračkih domova bile su jame i rijeke u koje su bacali nemoćne starce i starice. Sve mirne “savjesti”! Umjesto duševnih bolnica imali su spaljivaonice. I tako dalje. Kršćanstvo je unijelo milosrdnost, milosrđe, na prvo mjesto. Sva dobra djela milosrđa koja su se učinila u dvotisućljetnoj povijesti, učinila su se u prvom redu i uglavnom po nadahnuću kršćanstva, milosrdnoga Krista.
– Danas se svijet, koji svjesno zanemaruje Krista, vraća na poganska vremena i običaje: promiče abortuse, ozakonjuje eutanazije!
Dobrostivost. Divna riječ za divnu kvalitetu. Dobrostiv je onaj kome je dobro bližnjega drago kao vlastito dobro. Pavao tu „dobrostivost“ preporučuje na drugom mjestu, odmah iza milosrđa. To je, na primjer, kao da se stanovnici Vidova polja raduju uspješnu urodu i utršku u Kruševskom polju kao da je to njihovo. Pitam jednoga rektora kakav je taj i taj bogoslov. On odgovara: Mogu reći da je više nego dobar, upravo dobrostiv!
– Ako znaš što je dobar, dobrostiv je još bolji, i pojam i vrlina. Dobar na kvadrat.
Poniznost. Ove riječi nije uopće bilo ni u grčkom ni u latinskom jeziku staroga svijeta. Nepoznat pojam. Da upitaš umnoga Aristotela ili mudroga Cicerona, što je to „poniznost“, oni bi samo slegnuli ramenima. Latinska riječ humilis ili hrvatski ponizan ima svoje korijensko značenje. Humilis dolazi od humus, zemlja, podina, nizina. Odatle doslovna riječ ponizan: čovjek koji hodi po nizini. Ponizan je tko nije uzdignute glave, nebu pod oblake. Poniznost počiva na uvjerenju da smo stvoreni od Boga, prema tome: onako kako smo stvoreni tako se možemo i rastvoriti, raspasti, obična miljevina. A s druge strane svima nam je loza „adamovština“ i „evinost“, koja nas je odmah u početku uvalila u blato, u zemlju, u poniženje, u nizinu.
– Eto zašto ponizni! Jer smo ionako poniženi!
Blagost. Blag je onaj sretnik koji se nalazi u sredini između previše se naljutiti i premalo se naljutiti. Nego: pravo se naljutiti za pravu stvar, u pravo vrijeme, iz pravoga razloga, na pravu osobu. I tada si blag/a, jer kontroliraš sama sebe.
– Imaš „blagosti“ ako ti drugi ne govore: Eto onoga poplašenoga! Ili eto one živčane!
Strpljivost. To je duh koji čovjeka tako drži da nikada ne plane živcima u odnosu na svoje suradnike, pomoćnike, članove obitelji, podložnike ili poglavare.
– Okani se horoskopa, čitaj Poslanicu Kološanima! Ona će ti kazati što ti je činiti i kakvu „strpljivost“ prakticirati!
Uzajamna podnošljivost. Naša se strpljivost temelji na Božjoj strpljivosti koja podnosi naše griješenje do određene mjere, i nikada nas ne izbacuje van, osim ako se mi sami želimo izbaciti. Jedan mali od sedam godina svaki dan nosi svoga bracu od tri godine, koji je hendikepiran, da se zajedno igraju s drugom djecom. Stavi ga na ramena i nosi ga. Pita ga jedan putnik: „Mali, je li ti teško breme?“ – „Nije ovo breme, ovo je moj braco!“ odgovara stariji. Ako smo braća i sestre, onda jedni drugima ne bismo smjeli biti teški. „Podnosite jedni druge!“
– Ja tebe podnosim ove godine, a ti ćeš mene dogodine.
Uzajamno praštanje. Onaj kome je oprošteno uvijek mora biti spreman drugima oprostiti. Kao što je Bog meni oprostio, tako ja moram oprostiti drugomu. Jer samo onaj tko prašta, taj će zadobiti Božje oproštenje.
– Oproštenje se smije sudu.
Ljubav. To je savršena veza svih organa u jednu cjelinu. Tijelo se po sebi razjedinjuje, raspada, rastvara, a ljubav ga povezuje. Kao mnoštvo željeznih mrvica prosutih po zemaljskoj prašini nad koju naneseš magnet koji sve pokupi. Tako ljubav pokupi svu razasutost u obiteljskoj prašini.
– Ljubav je veza savršenstva.
Mir Kristov: Neka „mir Kristov upravlja srcima vašim!“ Neka mir bude vaš sudac. Vidimo na igralištu 40 ili 80 tisuća grlatih vikača, psovača, navijača, razbijača. I svaki očekuje da njegov igrač ili klub pobijedi. Pogotovo ako se okladio na pobjedu. A sudac je jedini koji ima pravo zažvidati, sve zaustaviti, igrača izbaciti i proglasiti zgoditak valjanim. Tako mir mora biti sudac u našim strastima koje nas razdiru, ne samo nas nego i druge oko nas. Kao kada Isus kaže Genezaretu: Utihni, i on utihne.
– Ili ozbiljna učiteljica u razredu ono strogo: „Mir!“ I među nemirnom djecom nastane mir.
Zahvalnost. „I zahvalni budite!“ Bogu, roditeljima, učiteljima, dobročiniteljima. A svi ovi ništa drugo ne očekuju, osim riječi „hvala“.
– Pa ili mi zaboravimo, ili ne ćemo, ili ne znamo, ili ni mi ne očekujemo?
Riječ Kristova: Riječ je ovdje više od zvuka, više od glasa, to je sadržaj, draga i radosna poruka, to je srce, osoba. Mi se s radošću sjećamo lijepe riječi koju nam je netko rekao u životu i koja nas je držala osobito u teškim momentima. A „Riječ Kristovu“, evanđeosku, koju inače dobro znamo na pamet, doživljavamo li je i srcem!
– Riječ nas Kristova čisti u ispovjedaonici, u sakramentima općenito.
Sve činite u imenu Isusovu. Što to znači? – Kada nešto misliš, možeš li Isusa zovnuti da ti prati misli? – „Mogu“. Onda misli i dalje tako! – „Ne mogu“. Onda prekini s tim zlim mislima. I opameti se!
Kada nešto govoriš, možeš li zovnuti Isusa da te sluša? – „Mogu“. Onda nastavi i dalje govoriti! – „Ne mogu, ne mogu“. Onda prekini što prije zlogovoriti i pokaj se!
Kada nešto činiš, upitaj se možeš li Isusa zovnuti da to gleda. – „Mogu“. Onda čini to! – „Ne mogu“. Onda ne čini te nevaljalosti! Nego se čestito ispovjedi, skruši i popravi!
– Neka nas u našim obiteljima i međuljudskim odnosima Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa nauči kako sveto i obiteljski živjeti!
Preuzeto: www.md-tm-ba
