KIUM, 2015-05-05
Stolački župnik don Rajko Marković, dopisom br. 48/2015. od 30. travnja 2015. godine, izvijestio je ovaj Ordinarijat o ponovnom rušenju postajnih postolja Križnoga puta na Križevcu u Stocu. Sve se dogodilo usred bijela dana i u nazočnosti gradske policije. Naime, 29. travnja, dok je jedan župljanin iz motiva svoje pobožnosti sanirao na postoljima štetu koju su, sada je posve očito, isti rušitelji nanijeli u noći između Velikoga petka 3. travnja i Velike subote, 4. travnja ove godine, u poslu su ga omela dvojica Bošnjaka-muslimana: istaknuti član SDP-a i predsjednik Općinskoga odbora te stranke u Stocu, i njegov sudrug. Ni intervencija policije, koja je zatečene legitimirala, nije ih spriječila u vandalskom razbijanju već prije postavljenih postolja. Užasno je gledati dokle seže ljudsko bezboštvo prema simbolima druge religije i nepoštovanje predstavnika civilne vlasti. Ali je isto tako začudna i nemoć samoga državnog aparata pred ovakvim razbijačima. Sve to dodatno otežava i onako teško stanje međunacionalnih odnosa u ovome gradu, i to – gle čuda! – od samoproglašenih zaštitnika i graditelja multietničnosti, multikulturalnosti, multireligioznosti i suživota u različitosti!
Biskupski ordinarijat u Mostaru, nakon vandalskoga čina na Križevcu u Stocu prije mjesec dana, obratio se javnosti priopćenjem u kojem je osudio taj protuvjerski čin te pozvao mjerodavne institucije da pronađu nepoznate počinitelje i primjereno ih, sukladno zakonu, sankcioniraju. Nije nam poznat dosadašnji učinak policije i sudbenih vlasti. A nakon ovoga razbojničkog čina nema nikakvih nejasnoća tko stoji iza rušenja i tko su stvarni izvršitelji. Stoga i očekujemo primjeren odgovor vlasti i zaštitu prava katoličke zajednice u gradu Stocu. Stolački katolici imaju pravo na vanjski vjerski izraz. Spomen na Kristovu kalvarijsku žrtvu, u kojoj se prepoznaju i puni smisao imaju sve ljudske nedužne žrtve, bitan je i sastavan dio religioznoga izričaja. O značenju Križevca, kao višestoljetnoga mučilišta i stradanja katolika Stoca i stolačkoga kraja, već smo se više puta oglašavali i studije pisali. Minimum tolerancije i zajedničkoga života koji se mora dopustiti, to više što za tolika mučenja nitko na ovomu svijetu nije odgovarao, jest u tome da se omogući dostojanstven vjernički pijetet u molitvi i u religioznom znakovlju u vidu postaja Kristova Križnog puta.
Govor da postolja i buduće postaje Križnoga puta “devastiraju” kulturno blago Staroga grada gubi svaki smisao kada se zna da je uza samu stazu koja vodi do Staroga grada, i uz koju su izgrađena postolja Križnoga puta, podignuto toliko privatnih i inih objekata, a i same postaje ne ulaze u prostor prve kategorije – same spomeničke baštine! To što je velik dio Grada i neizgrađena i zapuštena prostora isključen iz kompetencije Općinskih vlasti Stoca i proglašen “kulturnim dobrom” pod izravnom mjerodavnošću pripadnoga Ministarstva u Sarajevu, da bi se mimo redovitih općinskih službi određivalo tko i gdje može graditi, kao i to da se Hrvatima i katolicima sve to onemogućuje, goruće je pitanje koje političke i civilne strukture moraju što prije pozitivno riješiti. Ali uzimanje zakona pod vlastiti tokmak u nazočnosti policije opasan je antireligiozni presedan i zastrašujuća poruka za sve dobronamjerne, religiozne, a ponajviše za katolike grada Stoca.
Stoga, i ovaj put, dok oštro osuđujemo ovaj vandalski čin, istodobno pozivamo sve mjerodavne da ovakvu protuvjerskom vandalizmu definitivno stanu u kraj.
Don Željko Majić, generalni vikar
