KIUM, 2013-07-20
U ime Božje. Dana 1. lipnja 1863. dubrovački biskup Vinko Čubranić i ujedno trebinjski apostolski upravitelj, u dogovoru s Kongregacijom za širenje vjere Svete Stolice, odvaja od dubravske župe ova sela: Stolac – 45 obitelji, Ljubljenica – 14, Poplat – 11, Poprati – 11, Kruševo – 10, Borojevići – 10, Komanje Brdo – 8, Bačnik – 4, Barani – 4, Njivice – 4, Gornja Bitunja 4, Donja Bitunja – 3, Gojilovići – 2, Orlja – 2, a od hrašanjske župe: Pušišta – 5, Burmazi – 4 i Riđica – 1. U svemu 140 kuća i 1.250 vjernika. U prosjeku po obitelji više od osmero čeljadi. Kasnije su pripojena i ova sela: Bjelojevići i Boljuni te Dabrica, Hodovo, Ljuca i Greda. Prvim je župnikom imenovan talijanski misionar u Hercegovini, fra Oracio iz Torina.
O ovom je pregledno govorio u svom pozdravnom slovu stolački župnik don Rajko Marković:
„Preuzvišeni oče biskupe, braćo svećenici, dragi Božji narode!
Radostan sam i sretan što vas danas s ovoga svetog mjesta mogu iskreno pozdraviti u tako veliku broju i izraziti vam svima srdačnu dobrodošlicu na svetkovinu Patrona župe, dan grada i općine Stolac, sv. Ilije Proroka. Mi ove godine obilježavamo 150. obljetnicu ustanovljenja župe Stolac. Župu je osnovao dubrovački biskup i apostolski upravitelj trebinjski Vinko Čubranić 1. lipnja 1863. otprilike u sadašnjim granicama od Ćora do Ćemalovine i od Barana do Udore.
Inače je kršćanstvo u Stolac prispjelo još u prvim stoljećima. U Stocu je čak bila i župa i biskupija Sarsenterum na Centru grada u 5. i 6. st., tako da je kršćanstvo u Stocu zasađeno prije 1.500 godina i do danas neprestano raste i cvjeta. Bogu hvala na tome daru.
U Stocu je u ovih 150 godina službovalo 12 župnika i 14 kapelana. A župa je do sada dala 12 svećenika i 15 časnih sestara, a 20-ak časnih sestara Milosrdnica službovalo je u župi Stolac.
U župi su sagrađeni brojni župni objekti: župna crkva s velikim orguljama, župna kuća, kuća časnih sestara, Pastoralni centar, Muzej i galerija, Lurdska špilja, Spomenik žrtvama Drugoga svjetskog i Domovinskog rata, Kip sv. Ilije, nedavno Biskupijski centar. U župi ima 40 grobalja, 20 kapelica i mnoge druge građevine i zdanja. Ali je nama danas još važnija živa Crkva, besmrtne duše vjernika. U svom osnutku župa je brojila 17 naselja, 140 obitelji i 1.250 vjernika. Župa danas ima 2 grada: Stolac i Ljubinje, 32 sela i zaseoka, 800 kuća i 3.120 vjernika. U župi je preko 300 mladih upisanih i djelatnih u 15-ak društava i djelatnih u crkvenom životu i ministrantskom zboru, što je poseban ponos župe. Vrijedi spomenuti ove podatke i posegnuti još dublje u povijest, u Badanj u Bregavi, gdje je, kažu, čovjek živio prije 15.000 godina, to jest 100 puta više od ovih 150 godina stolačke župe. Nastojali smo sažeti ova tisućljeća našega kraja i desetljeća naše župe u prigodnu monografiju, koju smo predstavili pred Ilindan, a danas se može nabaviti pred našom crkvom.
Ove smo Jubilarne godine posebno radosni što smo na Centru grada podigli, a biskup Ratko blagoslovio prve večeri Ilindanske trodnevnice Pastoralno-duhovni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije sa zvonikom i tri zvona, koja su nakon 500 godina tišine milozvučno prozvonila pred prošli Božić.
Oče biskupe Ratko, u povodu ovoga našeg župnog jubileja i patrona upravo smo Vas kao svoga mjesnog biskupa željeli danas vidjeti u Stocu, da nam predvodite ovo misno slavlje i uputite prigodnu homiliju. Hvala Vam što ste prihvatili naš poziv i rado došli u Stolac. Počašćeni smo Vašim dolaskom pa Vam s ponosom u ime ovoga vjernog kršćanskog puka i nazočnog svećenstva kličem: Oče biskupe, dobro nam došli!
U znak dobrodošlice naši Vam mladi u ime svih nas poklanjaju: jubilarnu mitru pod kojom bismo željeli da slavite ovu sv. Misu.
Mi smo za ovu zgodu pozvali sve žive svećenike koji su služili u ovoj župi. Pozvali smo sve svećenike rodom iz ove župe. Došli su oni koji su mogli doći, neki su se ispričali, pozdravili i ovaj jubilej čestitali. Tu su i drugi naši svećenici susjedni, okolni, naši prijatelji.
Pozdravljam braću svećenike koncelebrante i ostale nazočne svećenike. Zahvaljujem svima koji su ovih dana za vrijeme trodnevnice ispovijedali, pobožnosti i misno slavlje predvodili te propovijedali. Braćo svećenici hvala vam, i dobro nam došli.
Za ovu prigodu pozvane su i sve časne sestre koje su rodom iz ove župe. Neke su se ispričale i čestitale, a neke su došle. Pozvana je i sarajevska Uprava sestara Milosrdnica koje djeluju u ovoj župi. One su bile za blagoslov Biskupijskoga centra, a današnji su dan čestitale. Tu su i druge naše časne sestre. Pozdravljam sve časne sestre, bogoslove i sjemeništarce i svima hvala na njihovu odazivu.
Pozdrav svim organizatorima Ilindanskih dana u našem gradu, Općinskomu poglavarstvu, predstavnicima civilne, vojne i policijske vlasti, kao i svim hodočasnicima, gostima i prijateljima. Pozdrav i svi nazočnim medijima, novinarima crkvenoga i svjetovnog tiska.
Moj osobito srdačan pozdrav vama, dragi vjernici, štovatelji Sv. Ilije, iz ove i ostalih župa, te iz svih krajeva odakle u vrtlogu povijesnih okolnosti dođoste na ove prostore. Ovdje smo svi jedno i zajedno, i tako i ostanimo. Pozdravljam naše iseljenike, koji ovih dana dođoše sa svih strana i kontinenata na svoja rodna ognjišta u povodu svetkovine Svetog Ilije. Svi se danas ovdje osjećajmo doma! Svi smo ovdje jedan jezik i jedan narod u krilu svete Katoličke Crkve.
Oče biskupe, započnite ovu sv. Misu i u nju uključite sve nas ovdje okupljene, naše pokojne i poginule, našu sadašnjost i budućnost, da nam Bog, po zagovoru Sv. Ilije, udijeli blagoslov i slogu, mir i jedinstvo!“
Dan je bio prekrasan. Ilindanski. U koncelebraciji je bilo preko 20 svećenika. Naroda je bilo puno crkveno dvorište. Za liturgijskih obreda vladao je potpun mir i red, samo su se čuli čvrsti cvrčci i poneki glas radosna djeteta. Starozavjetno je čitanje pročitao bogoslov Pažin, a novozavjetno sjemeništarac Pažin, karmelićanin. Evanđelje je otpjevao don Jozo Milanović, benediktinac, Kruševljanin. A Šestorica petaša dvanaestogodišnjaka Psalam i Aleluja. Misne i liturgijske pjesme predvodio je župni zbor.
Biskup je Ratko govorio o životnom djelu i uzornoj vjeri proroka Ilije prelijevajući ondašnje probleme u današnje vrijeme, probleme koji se jednako rješavaju primjenom Božjih zakona, i tada i sada.
Biskupova homilija
„Dragi misnici i dragi misari!
Ilijina osoba. U Bibliji se ne spominje Ilijina obitelj: ni otac ni mati, ni braća ni sestre, ni žena ni djeca. On se pojavljuje preko 100 puta u Starom i preko 30 puta u Novom Zavjetu. Ukazuje se otprve kao odrastao mladić iz plemena Benjaminova u službi Božjoj, prorok koji kazuje što Bog želi sada i ovdje, i, ako ne poštujemo Božje volje, slijedit će ljute nevolje! Ilija je zgusnuto opisan u šest poglavlja Prve knjige o Kraljevima (17-22), i to kao jedan od najpokornijih i ujedno najuzvišenijih likova Staroga Zavjeta. Jednako stoji kao Božji glasnik i pred jednom bezimenom nemoćnom seoskom udovicom i pred jednim silovitim kraljem Ahabom. Veličanstveno djelo i osoba Providnosti, ovaj naš prorok Ilija! Stari Zavjet završava s prorokom Malahijom, koji kaže da dolazi Ilija kao preteča Isusov (Mal 4,5-6). U najljepšem trenutku Isusova javnog djelovanja, u Preobraženju (Lk 9,30), javljaju se Mojsije, zakonodavac, i Ilija, prorok nad prorocima. Zato ga i možemo slaviti kao Sveca!
U Stocu se sv. Ilija časti od početka župe, od 1863., već 150 godina. Sretna vam ova svečana obljetnica, i župniku i župljanima!
Ostatak. Nije nikada ona duhovna i vjerska snaga bila u svemu narodu, nego u izabranima. U „Ostatku koji je još preostao“ (2 Kr 19,4), u „ostatku ostataka“. U vrijeme Ilije proroka – 850 godina prije Krista – možda je bilo milijun Izraelaca. A onih koji su priznavali pravoga Boga i prizivali ga pravim Imenom bilo ih je, prema Božjoj riječi, sedam tisuća: „Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sva koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala” (1 Kr 19,18). Baal je bio pogansko božanstvo.
Tišba. Ilija potječe iz Gileada, pustinje s istočne strane rijeke Jordana, iz mjesta Tišbe, maloga seoceta, ni po čemu poznata osim da je Ilija rodom odatle. Ali nije uopće bitno odakle je podrijetlom. Bitno je da on dolazi u ime Boga velikoga, pred kojim on stoji (1 Kr 17,1) sklopljenih ruku i savijenih koljena. Kada se Ilija zakune živim Bogom, onda je to božanska istina! Kada on kaže da ne će pasti kapi kiše, onda ne će pasti kapi kiše! To je apsolutna meteorološka prognoza, i to za tri godine, a ne kao ovi naši koji prognoziraju vedrinu za sutra pa udari pljusak! Ilija se najprije zadržava uz mali potok Kerit iz kojega rukama pije vodu, a gavrani mu kao spretni konobari donose jutrom kruha, a večerom mesa u svome kljunu. Ali i ta voda presušila.
Nazaret. Ništa posebno. Čak dotle beznačajno da se ljudi pitaju: „Zar išta dobra može doći iz Nazareta?“ Vidjet ćeš, Natanaele, Sina Čovječjega i Sina Božjega kako uzlazi na nebo! Gospino mjesto i Gospodinov gradić. Eto što je Nazaret!
– Nije važno odakle si: s rijeke Bregave ili iz Rija de Žaneira, s Komanja brda ili s brda Horeba, nego je bitno kako stojiš pred Bogom, kako se Bogu moliš i opslužuješ Božje zakone i zapovijedi. Jesi li među onih „sedam tisuća“ izabranih koji ne prigibaju koljena pred đavlom i njegovim zavođenjem i sjajem, koji ne cjelivaju lice baala i aštarte ovoga svijeta? Ili si među milijun drugih, koji ne žele zaostati za ovim grješnim i preljubničkim naraštajem, kojemu je požuda svijeta zakon života, javni nemoral – smisao postojanja, a bezboštvo – svrha osobnoga i društvenoga stanja?
Sarfata. Ilija ide na sjevero-istok u mjestance Sarfatu libanonsku. Tu susreće jednu udovicu. Kaže joj da mu umijesi malo pogače. Ona se kune Bogom Ilijinim da nema od čega, da će i ona nešto malo pregristi i zajedno sa sinom umrijeti. „Pripravi meni, kako ti rekoh, pa će ćeš imati i ti i sin tvoj!“, uzvraća joj Božji čovjek. I žena ispeče pogaču. I Bog dade kako samo on zna i kako čovjek nikada ne sluti, nego sve pripisuje bezveznu slučaju, prirodi i živini. I nikada nije nestalo brašna iz onoga ćupa, ni ulja iz onoga vrča.
– Vjerniče i vjernico, čovjek raste kada daje i dijeli, a ne kada sebično skuplja kao hrčak i gomila marku na banku. Bog blagoslivlje radosna djelitelja i darovatelja! I samo čuješ novozavjetnu Isusovu rečenicu: „Idi i ti čini tako!“ Evo prigode, braćo i sestre, svima Stočanima i Stočankama, koji čuju Ilijin glas: Idi i ti čini tako!
Karmel u Izraelu. Planina od 25 km na sjeveru Izraela, prema Libanonu. Silan je prizor i neviđena utakmica između Ilije, pravoga proroka, i 450 poganskih krivo-proroka. Bilo je i prije natjecanja, čak toliko da je gotovo uništeno proroštvo u Izraelu: nigdje proroka ni za lijeka! Svi se dali zavesti za šaku šekela ili iz straha za svoju kožu, umjesto da čuvaju dušu. Pravi je prorok nepodmitljiv i neustrašiv. Svjedok Božji sve do svjedočenja krvi. Bog prepušta manje utakmice svomu protivniku, ali onu finalnu zadržava za sebe. Jedini je Ilija ostao na bojnom polju, kao pravi junak i prorok, Božji vjesnik. I na Ilijin zaziv oganj Božji, munja ili grom, pade i proguta ne samo vola, nego i žrtvenik i svu vodu u jarku. Odatle mu naziv „gromovnik“, jer je mogao zazvati i gromove nebeske! Potom Ilija, prorok s rijeke Kišona, ukloni iz Izraela sve lažne proroke, njih 450 na broj. Ne trebate nam! Uklonite se lažni idoli i kumiri, vragovi i vraški ortaci i jataci! Gubite se iz Božjega naroda! Mi smo Božji, a ne vražji narod! Hoćemo Boga za oca svoga. Hoćemo Boga za kralja vijek! Mi želimo živjeti kako Bog zapovijeda! A ne hramati na obje strane, neuravnoteženo, iznesviješćeno, izgubljeno, viče Božji prorok.
– Mi se zaustavljamo pred čudesnim događajem na Karmelu i u Kišonu. Ali nismo li možda mi u današnjoj situaciji u obrnutu položaju? Mi, Crkva – biskupi, svećenstvo, redovništvo, Božji puk? Zar nam svijet ne dovikuje: „Vi, kršćani, viknite tomu svomu Bogu da otkupi grješni svijet“? Ili: „Ne treba nama Kristov žrtvenik, imamo mi znanost, privredu, biologiju, tehniku, astronomiju, kulturu i euro. Imamo mi kruha i igara“. Iz dana u dan, iz godine u godinu tako se ponavlja iz Europske Unije, iz Sjedinjenih Američkih Država, iz Ujedinjenih Naroda, tih središta svjetske moći i pameti. Mi nastojimo moliti, žrtvovati se, truditi se, živjeti po Božjim zakonima. A kao da nam svijet još jače viče: „Udrite još bolje, molite još žarče, vaš Bog spava, probudite ga, zaposlen je ili otišao na šetnju“. Itd.
Ali ne samo to, upitajmo se: nismo li mi taj svijet? Mi u Crkvi, kršćani, svećenici, redovnici, bogoslovi i sjemeništarci? Kako mi prigovaramo Bogu Abrahamovu, Bogu Ilijinu? Kako prigovaramo svojoj domaćoj Crkvi, užoj zajednici, biskupiji i župi? Ugroženo nam zajedništvo, političko i crkveno, posvuda niču nesloge. Svatko nam kriv. Jedni na druge ljuti do boli. Tabanamo oko žrtvenika svoje volje i pjevamo litanije o svojoj zajednici svomu sebičnomu „baalu“.
– Evo prigode, braćo štovatelji Boga Ilije proroka. Evo prigode da se zajednički klanjamo pravomu Bogu i da zajednički uklanjajmo idole iz svoga srca i iz svoje sredine. Opredijelimo se na stranu sv. Ilije, velikoga proroka. Pa će i Bog prihvatiti našu žrtvu i braniti našu parnicu protiv silnika i zavodnika ovoga svijeta.
Ilija i Izebela. Ali kako je Bog – Bog, i uvijek nas stavlja u kušnju da nam provjeri pamet i poštenje, tako kuša i najvećega proroka. Žena kralja Ahaba, Izebela, poganka, koja je uvela tuđe bogove u izabrani narod, zaprijetila Iliji da će ga ubiti zato što je uklonio njezine lažne proroke, Baalove svećenike. A Ilija se „uplaši, ustade i ode da bi spasio život… A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: „Već mi je svega dosta, Gospode! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih“ (1 Kr 19,3-4). Sažalno je gledati kako je jedna zločesta i razgoropađena žena, makar bila i kraljica, pripušila Božjega proroka niz kišonsku potočinu i ledinu života čak do te mjere da ovaj zaželje umrijeti. Ali Ilija se pokorava Božjoj. I bezbožnoj će Izebeli doći kraj kada se prevrši mjera zala njezinih, kada navuče druge na krivokletstvo, a seljaku Nabotu otme vinograd za pohlepne požude svoga muža kralja Ahaba. Bog je strpljiv, božanski strpljiv! Ali je i pravedan, božanski pravedan! Ne će on zaboraviti suda i pravde!
Četrdeset dana. Ilija, ustani uzmi i prezalogaji štogod, dalek je put pred tobom! Ne skanjuj se! čuje Ilija anđela Božjega. Ne zna Ilija koliko je još toga putovanja, životnoga hoda, pred njim. Četrdeset dana ili četrdeset godina? Uzima hrane i diže se na put u nepoznato, koje je samo Bogu znano, i što će ga sve putem pogoditi. Diže se u vjeri u Božje vodstvo. U njemu raste povjerenje u Boga ravnatelja. Njemu je cilj Horeb, vršak brda Sinaja, gdje će ga hraniti ne Božji gavran nego anđeo Gospodnji. To je mjesto gdje je Bog razgovarao s Mojsijem, gdje mu je uručio dvije ploče svojih zapovijedi. Iliji je životni cilj čuvati Božje zapovijedi, ne čuvati te ploče, Bibliju, na polici, u sanduku, na prozoru, nego obdržavati Božji zakon u životu kao mjerilo hoda i rada, kao pravilo govora i tvora.
– Kolik je put pred nama, to samo Bog zna. U njegovu se Providnost čvrsto uzdamo. U Božjim je rukama svaka naša minuta. Nismo mi gospodari svoji, ni gospodari te jedne minute. Što budemo bolje obdržavali Božje zapovijedi, od prve do desete, to ćemo dulje postojati i bit će nam dobro u ovoj zemlji, Božjoj zemlji!
Današnji svečar, sv. Ilija prorok, od nas, svojih štovatelja, očekuje da budemo među onih sedam tisuća izabranih, vjernih, bogoljubnih:
Da kao vjernici ne savijamo svojih koljena pred kriterijima i medijima ovoga svijeta i da usnama svojim ne cjelivamo lica božanstava prolaznih i poganskih, nego da uklanjamo baalove idole i volove iz duša, a pogrde i psovke iz usta svojih!
Da budemo izgrađena župa molitve i žrtve, jutarnje i večernje hvale Bogu, milosnomu i pravednomu.
Da kao vjernici poštujemo svoju i tuđu savjest kao Božji glas, Crkvu kao Božju ustanovu, bližnjega svoga kao brata i sestru!
Da budemo župa gdje se prima sarfatska udovica i daje joj se duhovna utjeha i materijalna pomoć. Gdje nam zbog naše vjere u bogatoga Boga nikada ne će ponestati ni u košu brašna, ni u ćupu masla, ni u vrču ulja, ni u bačvi vina, ni u stapu mlijeka.
Župa gdje se poštuje vinograd Nabotov, gdje se donosi dar na žrtvenik euharistijski, gdje se njeguju duhovna zvanja, svećenička i redovnička, gdje se poštuju svi stanovnici ovoga grada, kojega god uvjerenja bili, gdje se razgovara s vranim gavranima i zdravo čuva sva okolina i priroda.
Župa iskrena i stalna obraćenja, gdje se moli za kišu blagoslova nebeskih da ne dopadnemo pod smreku i ne poželimo nestati s ove blagoslovljene rijeke i iz ove zemlje koja nam je dana na plodno i korisno obrađivanje!
Da budemo izabrana župa Ilijine hrabre istine i ponizne vjere, Ilijine velike nade i nesebične ljubavi. Župa gdje ćemo znati prepoznati Božji glas i u gromu i u stresu i potresu, i u vihoru i u lahoru, pogotovo u miru. Gdje ne ćemo hramati na obje strane: iz istine u laži, iz pravde u nepravde, iz ljubavi u mržnje, iz vjere u nevjeru.
Pratio vas sve – pratio nas sve! – moćan zagovor Božjega čovjeka Ilije proroka! I svemogući i sveznajući Bog Ilijin bio uvijek sa svima nama! Tako nek bude!
