Stolački dumo don Rajko Marković s dvojicom domaćih stolačkih sinova don Ivanom Marčićem i don Damirom Pažinom, te s vjernicima-hodočasnicima iz Mostara, uglavnom iz župe sv. Mateja, krenuli smo na studijsko-pastoralno hodočašće u Grčku pod geslom „Stopanma svetoga Pavla“ od nedjelje do nedjelje u vremenu 31. III. – 7. IV. 2019. Prošli smo kroz šest europskih država: BiH-u, Crnu Goru, Albaniju, Sjevernu Makedoniju i Grčku. Voditelj putovanja don Ivan Marčić, stručni vodič Draženko Marijanović, prijevoznik G-tour Međugorje s dobra dva vozača. Uz mjesta i gradove povezane sa sv. Pavlom posjetili smo i druge brojne destinacije i znamenitosti na putovanju, posebno u Grčkoj jer je Grčka kulturom obogatila Europu i čitav svijet.
Autobus dolazi iz Mostara u Stolac, u nedjelju, 31. ožujka u 6,30 sati i polazimo s molitvom, dobro raspoloženi, na jednotjedno hodočašće, preko Berkovića, Bileće, Nikšića, Podgorice, Skadra, Tirane, Elbasana i u večernjim satima stižemo u Ohrid. Večera i noćenje u hotelu Belvedere.
Sutra u ponedjeljak, 1. IV. u 8,00 sati slavimo sv. Misu u ohridskoj grkokatoličkoj župnoj crkvi, kojom upravlja o. Oliver i imaju 100-tinjak vjernika. Poslije doručka obilazimo Ohrid-staru jezgru i njegove znamenitosti, kojih ima na pretek. Ulazimo u samostan i baziliku sv. Klementa koji je svetac i istočne i zapadne Crkve i bio je učenik sv. slavenskih apostola Ćirila i Metoda i drži se da je ovdje začetak prvog svjetskog sveučilišta u IX. stoljeću, a Bolonja je tek 200 godina kasnije. Oko podne polazimo preko Bitole za Grčku, grad Solun. Usput, molitva, krunica, litanije, pjesma, odmori, tumačenja. Grčka ima 70 milijuna stabala maslina najboljih sorti. U večernjim satima stižemo u Solun, dvomilijunski grad na sjeveru Grčke, čija je riva dugačka 17 km. Atena broji 6 milijuna stanovnika, a čitava Grčka 12 milijuna, u Ateni i Solunu živi 2/3 pučanstva Grčke. Solun je rodni grad sv. Ćirila i Metoda, koje je rodila majka Slavenka i vjerojatno su po majci postali apostoli Slavena u IX. stoljeću. Odsjedamo u hotelu Rotonda, večera, odmor.
Sutri dan, utorak, 2. IV. poslije doručka polazimo za Filipe, grad na istoku Grčke na granici s Turskom, koji je dobio ime po Filipu kralju makedonskom, ocu Aleksandra Velikoga. S desne nam strane ostaje sveta gora Atos na kojoj se nalazi 20 pravoslavnih manastira u kojima živi i djeluje oko 2000 monaha, oni imaju jednu vrstu autonomije. Približavamo se Filipima gdje je sv. Pavao krstio prvu europljanku, Židovku, sv. Lidiju, prodavačicu grimiza i od toga trenutka krenula je evangelizacija, Grčke i Europe. Sv. Pavao rodio se u Tarzu, današnja Turska, školovao se za židovski parlament kod poznatog učitelja Gamaliela i bio veliki intelektualac svoga vremena. Od židovskog Vijeća-Sinedrija dobio je zadatak da ide u Damask, današnja Sirija i da kršćane dovodi u Jeruzalem gdje će im se suditi. Međutim na putu mu se ukazao Isus, Savao je od velike svjetlosti pao s konja, oslijepio, poslije se obratio, od Savla uzeo ime Pavao i postao Apostol naroda, najveći apostol i propovjednik svih vremena. Sv. Pavao i svih njegovih 30 učenika dali su svoj život za Isusa Krista. Dolazimo U Filipe, tu se pred nama diže prekrasna crkva sv. Lidije prvopokrštene Europljanke. Posjećujemo crkvu u molitvi i tišini, a onda krećemo na obližnju rječicu gdje je sv. Pavao krstio sv. Lidiju. Tu imamo Službu riječi, čitamo odlomak iz sv. Pisma o ovom događaju, obnavljamo svoja krsna obećanja, zajednička molitva, pjesma i molitva u tišini svoga srca. Sv. Pavao je za grčke gradove i kršćane napisao 5 poslanica: jednu Filipljanima, 2 Solunjanima i 2 Korinćanima, a pisao ih je iz Efeza, grada u današnjoj Turskoj. Poslije Filipa idemo u Kavalu, grad u koji je sv. Pavao prvi put kročio na europsko tlo. Naime legenda kaže da je sv. Pavao imao u snu viđenje u kojemu mu se ukazao grčki vojnik i zamolio ga: „Dođi u moju zemlju i navijesti Isusa Krista“. I Pavao je poslušao, pošao i u Kavali prešao na europsko tlo, otišao u Filipe, krstio Lidiju i tako je započela kristijanizacija Europe. Poslije je došao u Solun ali ga nisu prihvatili, pa im je napisao dvije poslanice i poslije su se pokrstili. I mi se na večer vraćamo u Solun, to je rodni grad Aleksandra Velikoga u pokrajini Makedoniji, sjeverna Grčka, kojemu je otac Filip za učitelja dobavio velikoga filozofa Aristotela. Solun je i rodno mjesto Kemala Ataturka, oca moderne Turske države u čijoj se kući danas nalazi tursko veleposlanstvo.
Na večer dolazimo u Solun, ulazimo u solunsku katoličku katedralu, veličanstvenu građevinu i u 19,00 sati slavimo sv. Misu u kripti katedrale i tu čitamo čitanja iz poslanica sv. Pavla apostola Solunjanima. Večera u hotelu i počinak.
Srijeda, jutro, 3. IV. poslije doručka krećemo prema Ateni. S desne strane vidi se planina Olimp po legendi mjesto grčkih bogova, najveći vrh visok 2917 m., a 40 vrhova je veće od 2000 m. Solun-Atena 500 km. Sada krećemo prema Meteorima, to su čuda prirode na čijim su vrhuncima sagrađeni grčki samostani, bilo ih je nekada 25, a danas ih ima 6, od toga 5 muških i jedan ženski. Tu i sada monasi žive pustinjačkim životom, kako se živjelo u IV. stoljeću kad su i nastajali pustinjački redovi. Ovi su samostani sagrađeni uglavnom u XII. stoljeću. Posjećujemo jedan od njih i to muški samostan, Veliki meteor 700 m. n/m., a ispod njega prostire se provalija 1 km., kako se ovdje gradilo i donosilo kamenje, to je zaista veliko čudo. Od 1923. pomalo se prilazi moderniziranju, pa se grade stepenice, mostovi, pa čak i mala uspinjača, tako da se može samostan posjetiti. Ova mjesta nikad nitko nije mogao osvojiti jer su na takvim lokacijama, pa i sami Turci tu nisu imali pristupa.
Idemo dalje prema Ateni, prolazimo kroz Termopile, gdje se odigrala poznata povijesna bitka između Perzijanaca i Spartanaca u kojoj su Perzijanci pod vodstvom Kserksa pobijedili Spartance, na prijevaru, pod vodstvom Leonide. Lijevo nam ostaje Maratonsko polje gdje su u bitci Atenjani pobijedili Perzijance i vojnik je pod punom opremom pretrčao 42 km., došao na Akropolu, vlastima Atene i izjavio: „Pobijedili smo“ i pao mrtav. Kao uspomenu na taj događaj počele su se od 1896. odigravati maratonske trke. Na jugu kod Atene je otok Salamina gdje se također odigrala najveća poznata pomorska bitka između Grka i Perzijanaca u kojoj je grčka vojska pod vodstvom Temistokla pobijedila Perzijance. U srijedu večer dolazimo u Atenu i odsjedamo u hotelu Parnon, večera i prenoćište.
U četvrtak, ujutro, 4. travnja, doručak i sv. Misa u atenskoj katoličkoj katedrali jedinoj katoličkoj crkvi u Ateni. Atena ima 6 milijuna stanovnika od toga 300 tisuća katolika, većinom Poljaka i Filipinaca, grad se proteže u duljini od 60 km. Sv. Misu u katedrali u 9,00 sati predvodi don Rajko, čitale su se poslanice sv. Pavla, jer je sv. Pavao bio i u Ateni i održao poznatu raspravu s filozofima Atene na uzvišici Areopagu kod Akropole upravnog mjesta Atene. Na početku je dumo sve hodočasnike pozdravio i ukratko sažeo naše putovanje u par rečenica, predstavio nam sv. Pavla kao apostola naroda i pozvao na sabranost. Pod sv. Misom imali smo pričest pod obje prilike, poslije pjesma, slikanje i polazak u razgledavanje Atene glavnoga grada Grčke. Grčka ima 6 biskupa i nadbiskupa katolika i grkokatolika. U gradu ima 18 tisuća taksista. Obilazimo Parlament, Akademiju znanosti, Sveučilište, Nacionalnu biblioteku, Kazalište (Atena ima 103 kazališta), crkvu sv. Pavla…
Sada se penjemo na Akropolu, koja zaprima 3 hektara, glavni dio grada, sveti grad, tu su bili hramovi i svećenici, tu je i poznato otvoreno kazalište koje može primiti 5 tisuća posjetitelja i tu su pjevale najpoznatije svjetske zvijezde, pjeva se bez pojačala jer je dobra akustika. Najviše grčkih povijesnih nalazišta otkrio je 1870.-ih godina njemački arheolog Schlimann, on je otkrio Mikenu, Troju i dokazao da je Homer pisao istinu, ali i mnoge druge lokalitete na čemu su mu Grci posebno zahvalni. Na Akropoli se nalazi hram Partenon posvećen svim grčkim bogovima u kojemu je bilo silno bogatstvo, pogotovo zlato. Akropola je puno puta u povijesti rušena, paljena i pljačkana. Danas služi posjetiteljima za razgledanje i upoznavanje grčke povijesti.
Poslije Akropole idemo na Areopag-uzvišeno mjesto pokraj Akropole gdje su se sastajali, razgovarali i raspravljali grčki umovi-filozofi. Tu je bio i podignut kip nepoznatom bogu. K njima je došao i sv. Pavao i kao vrhunski intelektualac svoga vremena razgovarao s njima i pričao im o pravome Bogu, a to je njihov nepoznati Bog i dobro su ga slušali, međutim kad je sv. Pavao počeo propovijedati o uskrsnuću oni su se ustali i napustili skup jer nisu vjerovali u uskrsnuće pa su rekli: „O tome ćemo te drugi put slušati“. Atena je ipak na kraju prihvatila kršćanstvo, iako vrlom kasno.
U petak, 5. travnja poslije doručka krećemo iz Atene prema jugu Grčke -Peloponezu posjetiti tri povijesna grčka grada Korint, Mikenu i Epidaur. Dolazimo na korinstki kanal koji je Grčka prokopala 1882. između Peloponeza i ostatka Grčke i skratila plovidbu iz Egejskog u Sredozemno more. Kanal je dug 6 km., širina 22 m. a dubina 8 m. Evo nas u Korintu, koji je bio u Pavlovo vrijeme poznat po raskalašenosti i nemoralu. On je u taj grad došao i propovijedao i uspio obratiti jedan dio Korinćana na kršćanstvo, napravio je dobar posao. Napisao im je i dvije poslanice iz Efeza. 1. Kor. 13. pogl. „Hvalospjev ljubavi“ u kojemu kaže: Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči… ovaj tekst i čitavo poglavlje pročitali smo na mjestu Bema na Agori, gdje je sv. Pavao propovijedao i tu smo održali Službu riječi. U Korintu je Pavao našao svoje buduće suradnike Akvilu i Priscilu, Židove koji su se bavili izradom šatora i u Korintu su imali svoju sinagogu. U Korintu je Pavao ostao 1 godinu i 6 mjeseci. Korintski su ga Židovi optužili i predali rimskom prokonzulu Galionu koji je bio upravitelj Ahaje, jer se ova pokrajina zove Ahaja: „Ovaj čovjek nagovara ljude da štuju Boga protivno Zakonu“, međutim Galion ga nije osudio. Ovaj događaj je opisan u Djelima apostolskim 18, 12 – 17. U Korintu je bilo i Trkalište pa je Pavao napisao u Prvoj poslanici Korinćanima „Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu! Tako trčite da je dobijete!“. Danas je Korint veliki grad koji ima 100 tisuća stanovnika. Idemo prema drugom gradu na Peloponezu Mikeni, kolijevki svjetske kulture. Homer je kroz epove Ilijadu i Odiseju opisao rat između Mikene i Troje koji je trajao 10 godina. Mikenjani su pošli na Troju, današnja Turska, s 1167 brodova i 140 tisuća vojnika i na kraju su Mikenjani pobijedili na prevaru pomoću trojanskog konja. Mikena je imala izvore vode, ogromne zidine u koje se ulazilo kroz Lavlja vrata, grad je sličan stolačkom Daorsonu. Mikena jer imala silno bogatstvo koje je opljačkano i odneseno u Atenu, a danas ga ima po čitavom svijetu. Agamenon je je bio poznati mikenski kralj u vrijeme Trojanskog rata. Od 18. do 12. st. prije Krista cvala je Mikenska kultura. Sada se upućujemo prema Epidauru. U njemu se nalazi najpoznatije i najakustičnije otvoreno kazalište u svijetu, koje može primiti 20-ak tisuća gledatelja. U sredini je pozornica gdje su glumci bez pojačala izvodili predstave komedije i tragedije i čulo bi ih cijelo kazalište. Voditelj je s visine od 1 m. bacio 1 euro na pločnik u sredini pozornice i zvuk se čuo u čitavom kazalištu. Nevjerojatno! Prema jugu Peloponeza nalazi se stari grad Sparta, koji je odgajao vrsne vojnike Spartance. Prema zapadu je Lepant, grčki grad na obalama Jonskog mora, kod koga se odigrala najpoznatija i najkrvavija pomorska bitka u povijesti između Turske i kršćanske vojske, a za vrijeme Pape Pia V. koji je pozvao čitav kršćanski europski svijet na obranu od Turaka i poslušali su ga, pa je Papa naredio da se u čitavoj Europi 7. listopada 1571. moli Gospina krunica i molila je čitava Europa i pobijedila je kršćanska vojska tursku vojsku, pa je Papa taj dan 7. listopada proglasio blagdanom Kraljice svete krunice. U toj bitci sudjelovalo je i 10 tisuća Hrvata u 7 hrvatskih galija. Vraćamo se kasno na večer u Atenu, večera u hotelu, prenoćište.
U subotu ujutro, 6. IV. krećemo iz Atene natrag i putujemo preko Delfa prema Ohridu. Delfi, grad proroštava, najpoznatije proročište svijeta, u njemu su proročice-pitije proricale ratnicima sudbinu ratovanja, a oni su zauzvrat donosili silno bogatstvo, darove u Delfe u znak zahvale, ali nekad i unaprijed u znak podrške. To je sveto mjesto starih Grka, čitav grčki svijet je tu dolazio po savjete, ali su tu bila i neka izvorišta vode i isparavanja pa bi onda proročice buncale i proricale. Tu je izgovorena ona famozna rečenica: Ibis redibis nunquam peribis in bello. – Ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti. Rečenica u kojoj život ovisi o zarezu. U Delfima je po starim predajama pupak svijeta, sredina zemlje, tu je Apolonov hram, kazalište koje je drugo u svijetu po akustičnosti, odmah iza epidaurskoga, stadion dug 200 m. a širok 50 m. Ulazimo u poznati muzej koji donekle dočarava svu raskoš Delfa. Tu je puno riznica, u kojima je bilo silno bogatstvo, jer je svaki grad-polis u Grčkoj tu imao svoju riznicu. Poslije je u ratovima sve opljačkano i razneseno po cijelom svijetu. Nastavljamo dalje put preko cijele Grčke prema Ohridu. Na večer stižemo u Ohrid i u 21,00 sat slavimo sv. Misu u ohridskoj grkokatoličkoj župnoj crkvi. Na ovom putovanju sv. Mise i Službe riječi predvode trojica svećenika naizmjence. Odsjedamo u hotelu Filip, večera, noćenje i odmor.
Nedjelja ujutro, 7. travnja doručak i krećemo prema sv. Naumu, manastiru na ohridskom jezeru u kome ima 30 vanjskih i 15 unutarnjih izvora. Prekrasno zdanje! Sv. Naum i sv. Klement su učenici sv. braće Ćirila i Metoda i oba su sveci i Katoličke crkve. Ohridsko jezero dijeli se na makedonski i albanski dio i odmah iza manastira sv. Nauma je albanska granica. Krećemo prema Albaniji. Oko podne dolazimo u Tiranu, evo nas na glavnom trgu posvećenom narodnom junaku i nacionalnom heroju Skender-begu, a drugi trg posvećen majci Terezi i spaja ih velika avenija, glavna ulica u gradu. U 14,00 sati slavimo sv. Misu u katoličkoj katedrali sv. Pavla u Tirani, a prije sv. Mise vjernici imaju prigodu za osobnu sv. ispovijed. Tirana ima 400 tisuća stanovnika, a cijela Albanija ima 2 milijuna i 800 tisuća stanovnika, od kojih je 400 tisuća katolika, 600 tisuća pravoslavaca i 1.800.000 muslimana. S Pavlom smo započeli u Filipima i s Pavlom završavamo u Tirani. Među vjerama u Tirani vlada sklad, a sve tri bogomolje su u centru grada, vrlo dominantne i na istaknutim mjestima i katolička i pravoslavna i muslimanska. Polazimo iz Tirane u 16,00 sati, prolazimo kroz Drač koji je najveća albanska luka i najbogatiji grad i do Drača je nekad u povijesti bila Crvena Hrvatska. Drač i Tirana su skoro spojena dva grada. Vraćamo se istim putom do Nikšića, tu umjesto na Bileću skrećemo prema Trebinju jer je ljepši put, pa preko Ljubinja stižemo u Stolac u 1,00 sat poslije ponoća s nedjelje na osvit ponedjeljka. Kad smo krenuli sa Žegulje dumo Rajko se preko mikrofona sa svim hodočasnicima biranim riječima lijepo oprostio, pozdravio, svima zahvalio i konstatirao da je ovo putovanje bilo za desetku bez ijednog minusa, a sve hodočasnike, kad ih put nanese preko Stoca, pozvao da posjete župnu crkvu sv. Ilije Proroka i da obavezno navrate u župnu kuću u Stocu na dobru stolačku lozu iz župnih vinograda i iz murvove bačve, gdje će biti prijateljski primljeni i dobro počašćeni.
Bogu hvala na ovakvom bogatom putovanje i hodočašću gdje smo dobro upoznali grčku povijest i kulturu, koja je obogatila čitav svijet, a sv. Pavla, apostola naroda dobro pratili na njegovim putovanjima kroz Grčku gdje je osnivao crkvene zajednice, propovijedao i krštavao, te novoosnovanim Crkvama poslanice pisao i u vjeri ih utvrđivao. Neka sve bude Bogu na slavu, sv. Pavlu na čast, a nama svima na radost i spasenje!
