Stolački dumo Rajko s prijateljima, u srijedu i četvrtak, 6. i 7. travnja 2016. posjetio je Atelje „Stanišić“ u Somboru – Vojvodina i pregledao 15 vitraja koji se izrađuju u ovoj instituciji za stolačku župnu crkvu sv. Ilije Proroka. Dumo je vrlo ugodno iznenađen kvalitetnom izradom stolačkih vitraja u ovoj umjetničkoj kući, koja preko 130 godina uređuje razne crkvene i kulturne prostore po čitavom svijetu.
Župnik je izrađivačima čestitao i zahvalio na uspješnom radu, te se dogovorio da se vitraji postave u stolačku crkvu početkom mjeseca lipnja 2016. godine.
Kad je već došao na ove prostore stolački župnik je s pratnjom, posjetio i neke gradove i mjesta po Bačkoj, Srijemu i Banatu, susreo se s tamošnjim svećenicima, kulturnim djelatnicima, te s našim odseljenicima koji iz Hercegovine, a posebno iz stolačkog i blagajsko-bunskog kraja dođoše davno na ove prostrane ravnice, idući trbuhom za kruhom. Bili su to dirljivi susreti s puno emocija, nostalgije, uspomena, povijesti, a sve u lijepom prijateljskom ozračju.
Tako je župnik posjetio Karmelićane u Somboru, čijoj zajednici pripada i naš bogoslov Stanko Pažin iz Stoca. Poglavar samostana o. Stjepan Vidak s braćom, goste iz Stoca, lijepo je primio, ugostio i kroz povijest stručno proveo. U centru grada je veličanstvena crkva sv. Stjepana Kralja, uz koju je izgrađen i karmelićanski samostan.
Zatim smo se zaputili u Suboticu u srce bunjevačkih Hrvata, gdje nas je u katedralnoj crkvi sv. Terezije Avilske, primio katedralni župnik vlč. Stjepan Beretić, živa enciklopedija. Katedrala, biskupija i sjemenište su u centru grada, a odmah preko puta gradska kuća-upravna zgrada grada Subotice, kroz koju nas je stručno proveo i sa svim znamenitostima upoznao gosp. Svetislav Milinković. Zatim smo posjetili Franjevački samostan uz prijateljski prijem o. Gvardijana.
U Novom Sadu Dumu je na Glavnom gradskom trgu, na kome se nalazi veličanstvena crkva Imena Marijina koju novosađani zovu od milja „katedrala“, primio vlč. Siniša Tumbas župni kapelan, te vrlo lijepo rastumačio sve znamenitosti grada, katoličku crkvu, sabornu pravoslavnu crkvu i eparhijski dom.
Samo preko Dunava nalazi se Petrovaradin, gdje je goste iz Hercegovine primio uime župnika vlč. Ivice Rajkovića, gosp. Petar Pifat voditelj i orguljaš. Najprije smo posjetili Gospino svetište Majke Božje Tekijske, koje ove godine obilježava 300.-tu obljetnicu svoga postojanja, zatim rodnu kuću bana Josipa Jelačića, pa Tvrđavu Petrovaradin sa svim svojim značajkama, a zatim biskupsku rezidenciju, pa najstariju petrovaradinsku crkvu sv. Jurja u kojoj se 16. listopada 1801. krstio hrvatski ban Josip Jelačić.
Poslije smo se zaputili u Novi Slankamen, poznato srijemsko mjesto u koje su tijekom i poslije Drugog svjetskog rata doselile mnoge obitelji iz stolačkog kraja i cijele Hercegovine. Pred župnom crkvom sv. Mihovila Arkanđela, hercegovačke putnike primio je vlč. Berislav Petrović, župnik Novog i Starog Slankamena. Tu je Dumo imao susret s našim iseljenicima, rodbinom i prijateljima, koji su za taj dan došli iz okolice, jer je danas naših ljudi u Slankamenu ostalo vrlo malo. Oni su se u Domovinskom ratu i poraću, a i puno prije, raselili na sve strane, a najviše po Hrvatskoj. Tijekom susreta i za vrijeme posjeta kućama i groblju prepričavale su se razne zgode i nezgode iz starine i obiteljskog života, koje su u osobama budile brojne osjećaje i uspomene. Nakon obilaska mjesta nastavilo se jedno lijepo, prijateljsko druženje u obližnjem restoranu na Dunavu, a onda srdačan pozdrav i polazak za Stolac.
Ovaj posjet najprije Atelje-u „Stanišić“, pa obilazak gradova, mjesta, župa i svećenika po Vojvodini, a nadasve susret s našim iseljenicima u tamošnjim mjestima, bilo je zaista jedno lijepo i nezaboravno iskustvo. Kako je lijepo i obostrano korisno kad se braća nađu zajedno i podijele svoja vlastita, životna iskustva. Bogu hvala!
