Stolački Dumo don Rajko Marković s dvojicom hercegovačkih svećenika don Ivicom Borasom i don Nikolom Menalom, 25.- 31. kolovoza 2013. posjetio je domovinu blaženoga pape Ivana Pavla II, kojega je blaženim proglasio, 1. svibnja 2011. papa Benedikt XVI., a papa Franjo će ga, ako Bog da, proglasiti svetim 2014. Trojica svećenika odlučili su se u ovoj Godini vjere kroz tjedan dana uputiti na jedno hodočašće, uz duhovnu obnovu, pod motom: „Putovima blaženoga pape Ivana Pavla II.“ s krajnjim ciljem posjetiti Nacionalno poljsko Gospino svetište Czestochowu (Čestohovu) na Jasnoj Gori i tu se pomoliti za sebe i svoje župe koje su im u ovom vremenu povjerene.
Iz Stoca i Mostara krenuli su prema Hrvatskoj do Osijeka, kojega je papa posjetio 2003., zatim papinim stopama kroz Mađarsku koja ima 10-ak milijuna stanovnika od kojih 62 % katolika, do glavnog grada Budimpešte s dva milijuna stanovnika. Nakon obilaska grada javnim prjevozom, posebno podzemnom željeznicom „metroom“ koja ide ispod Dunava i prenoćišta, krenuli su prema Ostrogonu, sjedištu poljskih primasa i kardinala, pa preko Slovačke prema Poljskoj. Poljska je zemlja s 38 milijuna stanovnika, od kojih su 95 % katolici. Silno vole i poštuju papu Ivana Pavla II. i ponosni su na njega. Krakov je nadbiskupsko i kardinalsko sjedište u kome je Karol Vojtila stolovao prije nego je izabran za Papu 1978.
Dume su posjetili nadbiskupiju i franjevačku crkvu u kojoj je papa često molio, zatim su posjetili Wadowice rodno papino mjesto, te obišli njegovu rodnu kuću i župnu crkvu u neposrednoj blizini. U papinoj kući nalazi se muzej u kojem je smješteno sve ono što je povezano s papom od kolijevke do papine bijele reverende. Dume su obećale ravnateljstvu muzeja poslati šaku zemlje iz svojih župa koja će zauzeti mjesto u budućem muzeju u kome će biti zemlja iz svih država svijeta koje je papa za vrijeme svoga papinstva posjetio. Zatim posjet Wieliczki (Vjelički) rudniku soli koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine i u kojem su rudari u sol uklesali brojne kapelice s oltarima, kipovima svetaca i sv. Oca i drugim uresima, ovo je jedinstven rudnik u Europi, koji je u vrijeme svoga rada punio trećinu proračuna države Poljske.
Poslije rudnika posjetili su Auschwitz (Aušvic) koncentacijski logor za vrijeme Drugog svjetskog rata u kojemu je stradalo 1.300.000 ljudi, među kojima i poljski svećenik sv. Maksimilijan Kolbe, koji je dao svoj život za bližnjega svoga. I tada je slijedio put prema Nacionalnom poljskom svetištu Gospe čestohovske na Jasnoj Gori, koje se proteže na 5 hektara prostora na brdašcu u središtu grada. Dume su prispjele upravo na večernju molitvu u 21,00 sat, nekoliko stotina vjernika u Gospinoj crkvi u kojoj je čudotvorna Marijina slika s dva ožiljka mača na desnom obrazu koji joj je učinio protestantski neprijateljski vojnik, ali je Marija očuvala Poljsku od navale protestantizma i trajno očuvala Katoličku vjeru. U svetištu, zaista dojam veličanstven, pogotovo kad si svjestan da koračaš stopama sv. Oca koji je tu slavio na stotine sv. Misa i izgovorio bezbroj propovijedi i govora pred milijunskim hodošasničkim pukom.
Dume su se nakon posjeta i molitve u Svetištu uputili, sutri dan, prema državi Češkoj s 10-ak milijuna stanovnika, od kojih je oko 40 % katolika s glavnim gradom Pragom s 1.200.000 stanovnika. To je grad na rijeci Voltavi s vrlo lijepim crkvama, kulturom i raznim europskim znamenitostima, a u kome su studirali i brojni hrvatski intelektualci. Na povratku je put Dume vidio preko Slovačke s glavnim gradom Bratislavom. Slovačka je siromašna zemlja s dobrim ljudima od 5 milijuna stanovnika, a od toga preko 60 % katolika, a u glavnom gradu Bratislavi je oko 400.000 stanovnika i to je sjedište Katoličke crkve u državi. Poslije Bratislave Dume su preko Mađarske krenuli natrag. Na Goričanu su ušli u Hrvatsku, te preko Zagreba, Splita i Imotskog došli u Mostar, Bunu i Stolac. Vratili su se kućama s puno lijepih dojmova, duhovno okrijepljeni i kulturno obogaćeni. Upoznali su totalno nepoznate zemlje i divne ljude, koji su radi svojih nacionalnih i vjerskih ideala puno prepatili pod bezbožnim komunizmom, ali se sada hvala Bogu oporavljaju i obnavljaju s nadom u bolje i ljepše sutra. Bože daj da tako i bude!