Generalni vikar, 2015-04-07
Stolački župnik don Rajko Marković odmah po primitku žalosne vijesti da su „nepoznati počinitelji“ u noći između Velikoga petka i Velike subote, 3/4. travnja 2015. vandalskim činom oštetili 12 od 14 postolja Križnoga puta na brdu Križevac iznad Stoca, o tom je zlodjelu obavijestio mjerodavne mjesne civilne vlasti. Od njih je čuo uvjeravanje da će se poduzeti sve potrebne mjere u otkrivanju počinitelja. Nedugo nakon toga na mjesto zločina izišla je mjesna policija, a naknadno i krim-policija. O svemu ovome obavijestio je crkvenu vlast – Biskupski ordinarijat u Mostaru. Ordinarijat je u svom Osvrtu, 4. travnja, izrazio žaljenje i osudio taj vandalizam te pozvao sve mjerodavne da ovaj čin nedvosmisleno osude, počinitelje i nalogodavce pronađu i primjereno sankcioniraju. A župljane Stoca i sve vjernike, koji su pogođeni ovim zločinom, potaknuo da se ne obeshrabre. Jer, slavimo Pobjedu i Pobjednika nad svakim zlom. „Propovijedamo Krista Raspetoga i Uskrsloga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi!“ (1 Korinćanima 1,23-25) te svim vjernicima katolicima Stoca i okolice, na čelu s njihovim župnikom, zaželio sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Kristova Uskrsnuća.
Na sam dan Uskrsa poslije podne biskup Ratko Perić posjetio je, zajedno sa župnikom don Rajkom, srušena postolja.
Dan nakon svetkovine Uskrsa oglasio se Saopćenjem za javnost stolački Općinski odbor Socialdemokratske partije – SDP-a s potpisom: Sekretarijat OO SDP BiH Stolac, koje je objavljeno na službenim stranicama SDP BiH, a u dijelovima su ga prenijeli i razni portali. Priopćenje s naslovom: Policija mora otkriti vandale koji devastiraju Stari grad u Stocu. Naslov i sadržaj sugeriraju da bi policija mogla uskoro dovršiti istražne radove. To više što se ovakvim bezbožnim činom Forum mladih Stolac javno „hvalio“. Naime, 2007. godine ondašnji predsjednik Foruma dao je sljedeću izjavu: Na treću godišnjicu od postavljanja betonskih postolja za ugrađivanje križeva u Starom gradu u Stocu tokom akcije čišćenja nacionalnog spomenika članovi Foruma mladih Stolac djelomično su uklonili nelegalno postavljena betonska obilježja koja su ugrožavala autentičnost spomenika (Razni portali, 15. svibnja 2007.).
Što predstavljaju Križ i Križne postaje na Križevcu? – Povijesni kontinuitet, na što se oslanjaju graditelji, ili je sve to pokušaj zloupotrebe vjerskih simbola u svrhu fašistoidne namjere obilježavanja teritorija i provociranja “drugih”, kako stoji u Saopćenju? Da bismo na ovo odgovorili, izvucimo neke činjenice iz povijesti. Arheološka i povijesna istraživanja upućuju na to da stolački Stari grad potječe još iz vremena Rimljana. Prema nekima gradio ga je rimski car – kršćanin Justinijan. On je svoj procvat doživio u Srednjem vijeku, pogotovo u 13., 14. i 15. stoljeću, za vrijeme hrvatskih velikaša koji su ga i dograđivali. Poznat je i pod imenom Vidoški, po sv. Vidu. Razvijao se sve do dolaska Turaka. U vrijeme Otomanskoga carstva, sve do Požarevačkoga mira (1718.) gubi značenje grada – obrambene utvrde, ali je uvijek bio tamnica i mučilište za tolike kršćane – katolike koji se nisu htjeli odreći svoje vjere i prijeći na islam. Austro-ugarska monarhija (1878.-1918.) obnavlja Stari grad i tu drži jednu vojničku postrojbu za obranu i sigurnost. Propašću Austrije Grad više nema nikakva značenja, te je prilično zapušten. Komunističke vlasti (1945.-1990.) nastavljaju s devastiranjem upotrebljavajući klesani kamen Staroga grada za izradu općinskih i inih zgrada u Stocu. Ne treba posebno isticati da je današnji SDP politički sljednik nekadašnje Komunističke partije. Naziv Križevac stoji od pamtivijeka. Ime je najvjerojatnije zadobio po križu, simbolu stoljetnih stradanja i križnoga puta vjernika toga kraja na poseban način očitovanog na Gradu u vrijeme osmanlijske dominacije.
Koga policija treba istraživati i zakonodavstvo procesuirati? Dok općinske vlasti, mjesni župnik i Ordinarijat traže žurnu istragu u otkrivanju počinitelja te zakonsko sankcioniranje, OO SDP-a Stolac traži da se otkriju i sankcioniraju vandali koji devastiraju Stari grad u Stocu, pozivajući se na odluku Federalnoga ministarstva prostornog uređenja koje je naložilo uklanjanje nezakonitih betonskih postamenata. U Saopćenju se može pročitati da je Općina Stolac sebi dala za pravo da uzurpira stolački Stari grad, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovdje bi valjalo podsjetiti sastavljače priopćenja i upoznati čitatelje kako je cio Stolac, pa i njegov Stari grad, sustavno devastiran kroz stoljeća, sve do našega vremena, bilo kulturalno, bilo gospodarski, a po ovakvim činima i multikulturalno ili multi… pa što god na ovo nadodali. I sve to u prošlosti nije nikoga previše smetalo dok nije na prvim demokratskim izborima – dakle prije posljednjega rata – vidi čuda, odjednom otkriveno da u općini Stolac žive i Hrvati – katolici i da oni u tom gradu i kraju nisu bez povijesnoga korijena. Onoga trenutka kada su Hrvati i katolici počeli javno, znanstveno i argumentirano, dokazivati da su na određenim lokalitetima nekada davno stajale crkve i vjerski simboli i da se te svoje povijesti ne žele odreći – vidi knjigu Stolac mjesto spora mjesto dogovora, Stolac, 2002. – Federalno ministarstvo, da se poslužimo terminom sastavljača Saopćenja, uzurpira šire područje u samom Stocu, bez obzira je li arheološki zanimljivo. I, ne možemo se oteti dojmu, da to čini u dobroj mjeri s ciljem da temelji kršćanstva, napose rimskoga katoličanstva, ostanu duboko pod zemljom, a ako se katolici slučajno usude nešto nanovo u Gradu podignuti, to svakako osporiti. I ako tim putem ne bi išlo, onda tokmakom vandalski razbiti! I ne radi se ovdje o materijalnoj šteti na betonskim postoljima. Jednako opravdavanje rušenja kao i samo rušenje, institucionalna je poruka SDP-e katolicima i Hrvatima u gradu Stocu. A to se nikako ne može svesti i promatrati kao šteta koja se mjeri cementom i pijeskom. Stoga je i potrebno procesuirati, tj. utvrditi tko to sustavno godinama narušava međuljudske, međunacionalne, međureligijske i međukulturalne odnose te ga primjereno sankcionirati.
Neka nam i ovdje bude dopušteno spomenuti pitanje Careve džamije u Stocu. Kako ona povijesna tako i sadašnja, sagrađena na temeljima kršćanske crkve i groblja, ali i sam tlocrt crkve koji je bio vidljiv nakon rušenja džamije 1993. Uzalud je bio poziv Ordinarijata, koji nije nikada, kao ni župni ured u Stocu, bio protiv gradnje džamije, ali jest bio protiv toga da se gradi na temeljima crkve – da se na tom prostoru, jer su jasne arheološke i povijesne činjenice, sada nakon žalosna rušenja crkve pa onda džamije, ne treba graditi ni jedan vjerski objekt. Tada smo pisali: “Ni prema islamskom ni prema kršćanskom učenju nije džamiji mjesto ni na kršćanskoj crkvi, ni na kršćanskom groblju. Niti je kršćanskoj crkvi mjesto na islamskoj džamiji ni na islamskom haremu. Ako se to radi nasilno, onda je to zločin!” Ispravnost stava Crkve potvrdio je i Vrhovni sud F BiH u sastavu Milan Pavlić, Mirjana Perišić i Aida Bajrović, kada je 7. veljače 2007. presudio da džamija u Stocu, podignuta inače „na tlocrtu kršćanskoga hrama“ 1519. godine, kako su više puta muslimanski povjesničari isticali u svojim studijama o njoj, srušena 1993., ilegalno je obnovljena 2002./2003. No, ta presuda Vrhovnoga suda beznačajan je komad papira i za Ministarstvo i za SDP Stoca.
Uzurpatori i vandali. Uzurpator je, rječnički rečeno, osoba koja nezakonito prigrabi vlast u svoje ruke, ili koja prisvoji tuđa prava, nametnik, otimač, nasilan prisvajač. A vandalizam je namjerni čin koji uzrokuje oštećenja i/ili uništavanje javne ili privatne imovine; vandal je osoba koja to čini. O poslanju i kanonskom utemeljenju rimokatoličke župe u Stocu suvišno je govoriti. Općinska vlast u Stocu, od prvih demokratskih izbora, izraz je demokratske biračke volje građana općine Stolac. Dakle, ni kanonska župa ni zakoniti župnik, a ni općinske vlasti nisu i ne mogu biti nametnici, otimači ili nasilni prisvajači – uzurpatori. S druge strane, toj istoj općinskoj vlasti jednostranom odlukom Federalnoga ministarstva prostornog uređenja oduzeto je pravo na raspolaganje i upravljanje na preko 80% gradskoga područja i građevinskoga zemljišta. I upravo po toj odluci, mimo i protiv općinskih vlasti, zatrpavaju se kršćanski tragovi, betoniraju crkveni temelji a grade islamski vjerski, poslovni i privatni objekti, pa i u „prvoj zoni zaštite“!
OO SDP-e i prije Forum mladih iste stranke vandalski čin rušenja postolja Križnoga puta opravdavaju spašavanjem od devastacije kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Jer, eto, postavljena betonska obilježja ugrožavaju autentičnost spomenika Staroga grada, zaobilazeći pritom istinu da se postolja postaja ne nalaze u okviru spomeničke baštine – zidina Staroga grada, nego na pristupnom putu Gradu, uz koji se, usput budi rečeno, i u novije vrijeme podižu privatne kuće! Esdepeovci pozivaju mjerodavne da postupe sukladno Rješenju Federalnoga ministarstva s početka 2005. godine o uklanjanju bespravno podignutih „betonskih postamenata“, a prešućuju da je to isto Ministarstvo samo nekoliko mjeseci poslije donijelo Rješenje o obustavi izvršenja Rješenja! Dakle, optužiti vlast za neprovođenje zakonskih odluka ili Crkvu za nepoštovanje ti istih odluka vrlo je nekorektno i neistinito. Isto tako za njih je nebitan podatak da Projektom o obnovi spomeničke baštine Stoca, koji je rađen po nalogu Ministarstva i koji je financirala Međunarodna zajednica, nije uopće predviđeno uklanjanje postolja Križnoga puta. I tako oni – je li i s tokmakom u rukama, neka istraga odgovori – ali svakako s perom u ruci ruše mostove suradnje i zajedničkoga života pripadnika različitih nacija i religija u Gradu koji je baština i jednih i drugih i trećih. Ili misle da je za katolike i Hrvate jedino primjereno mjesto Za Gradom?! I, onda, tko je tu uzurpator i vandal?!
Da zaključimo. Koliko god umovanja bilo, istina je ova: I ovoga Velikog petka, kao uostalom i proteklih godina, vjernici Stoca i okolnih mjesta slijedili su svoga Spasitelja na njegovu Križnom putu u stopu na mjestu svoje Kalvarije, upravo kao i mnogi u drugim mjestima i gradovima. Pa i u rimskom Koloseumu – monumentalnoj Vespazijanovoj građevini iz I. stoljeća kršćanske ere i svjetskoj kulturnoj baštini – velikom stratištu kršćana u čiji je spomen u 18. stoljeću papa Benedikt XIV. podigao 14 stajališta. I nitko to nije nazvao devastacijom, a pobožnost Križnoga puta provokacijom. Ili nisu kulturno prosvijećeni kao sastavljači Saopćenja ili rušitelji postolja? Ovdje je, nakon pobožnosti Križnoga puta, bez ijednoga incidenta – ta sudjelovalo je oko 2500 vjernika a ne šačica „vandala“ – kao uskrsna čestitka katolicima Stoca stigla susjedska čestitka: od ukupno 14, porušeno je 12 postolja! Radeći tako protiv Isusova Križnog puta, kako se rušitelji ne boje „da se i s Bogom u ratu ne nađu“? (Djela apostolska, 5,39). Bit će, stoga, zanimljivo vidjeti koga će represivne institucije istraživati i pravosuđe procesuirati. I – da ne zaboravimo – koga će osuditi potpisnici spomenute odluke iz reda hrvatskoga naroda ili međunarodni predstavnici iz Vijeća za implementaciju mira u kojem uglavnom sjede ambasadori država kršćanskog tradicijskog kruga, kako čitamo u Saopćenju. Ili će se primijeniti pilatovsko pranje ruku?
Don Željko Majić
generalni vikar