KRIŽEVAC, KRIŽ I KRIŽNI PUT. U posljednjih nekoliko godina Stolac je doživio svoje pravo proljeće izdavanjem brojnih knjiga, kojima se vrijednuje kršćanska i hrvatska povijest ovoga grada i kraja. Osobito je značajan novootkriveni Križevac, brdo koje se stere iznad Stoca i obuhvaća Stari Vidoški grad, ubilježen u katastar za austrijskog popisa, prije 1898. godine. U povodu 2000. jubileja kršćanstva katolički je narod sa župnikom zaželio uz brdo Križevac podignuti Isusov Križni put i tu u korizmi obavljati tradicionalnu pobožnost. Čak je jednoga jutra osvanuo kameni križ na samoj Gradini, ne možeš ga razlikovati od drugih kamenih zidina, kao da ga je sam sveti Ilija ondje postavio da obilježi sve križne putove svih 2000 ljeta kršćanstva na ovome prostoru.
Stari Grad Vidoški na brdu Križevcu u Stocu
Ovaj stolački Stari grad potječe još iz vremena Rimljana po našem pozatom arheologu dr. Đuri Basleru. On je svoj procvat doživio u Srednjem vijeku pogotovo 13., 14. i 15. stoljeće za vrijeme hrvatskih velikaša. Hrvatski su ga velikaši i gradili, te je poznat pod imenom Vidoški, a dobio je naziv po Sv. Vidu, katoličkom svecu od kojega sveca potječe i naziv Vidovo Polje, Vidoštica rijeka, a danas Bregava. Cvao je sve do dolaska Turaka. U vrijeme Turske gubi značaj, jer su Turci otišli daleko na Zapad, pa im nije više trebala utvrda i tako ostaje beznačajan do 1718. do Požarevačkog mira, kad Turska pomalo gubi na Zapadu i opet se povlači prema Istoku, tako da joj opet na Vidoškom treba obrana, pa tu postoji jedna manja vojna postrojba.
Turci su cijelo vrijeme na Gradu držali zatvor za kršćane, koji se nisu htjeli odreći svoje vjere i nacije. Poslije dolazi Austrija 1878., obnavlja Grad i tu drži jednu vojnu postrojbu za obranu i sigurnost. Propašću Austrije Grad više nema nikakvog značaja, te je prilično zapušten.
Ime Križevac stoji od pamtivjeka, pa je vjerojatno ime dobio po kakvom križu, koji su kršćani tu postavili radi svoje teške povijesti i Križnog puta koji su doživljavali na tome brdu. Ovdje opet kršćani podižu svoje svete kršćanske simbole – križeve, kao uspomenu na teška vremena koja su proživljavali za vrijeme 400-godišnje Turske torture i vladavine.
